Kako je Pobjedi potvrđeno iz više diplomatskih izvora, brojni su pritisci iz nove vlasti da oni predlože novog kandidata koji bi pokrivao poziciju generalnog sekretara ove regionalne organizacije.
– Za sada Igor Lukšić ima podršku u evropskim krugovima jer Evropska komisija čvrsto stoji na principijelnoj poziciji da bivši crnogorski premijer preuzme organizaciju u januaru sljedeće godine. On je prepoznat kao promoter regionalne saradnje – rečeno je Pobjedi iz diplomatskih krugova.
Kako funkcioniše lobiranje za određene pozicije u okviru evropske administracije, za Pobjedu objašnjava za Pobjedu dr Dragan Đukanović, profesor Fakulteta političkih nauka iz Beograda i predsjednik Centra za spoljnu politiku.
– Kada je u pitanju funkcionisanje Savjeta za regionalnu saradnju, izbor njegovih organa – generalnog sekretara i zamjenika generalnog sekretara poštuju se prijedlozi vlada država članica ovog međudržavnog foruma i takođe se između država članica vrši neka vrsta konsultacija kada su u pitanju najviša mjesta. To je već ranije učinjeno kada je gospodin Lukšić i zapravo izabran za generalnog sekretara Savjeta za regionalnu saradnju sa odloženim stupanjem na funkciju. Inače, gospodin Igor Lukšić i ranije je bio prepoznat kao promoter regionalne saradnje i dobar poznavalac multilateralne saradnje na jugoistoku Evrope. Podsjetio bih da je Lukšić 2013. godine zajedno sa Štefanom Fileom, tadašnjim komesarom za proširenje EU, predstavio jednu novu agendu Zapadnobalkanske šestorke kada je redefinisana regionalna saradnja nakon ulaska Hrvatske u EU. Evo danas gotovo osam godina kasnije, manje-više sve te ideje iznijete u provobitnom prijedlogu tadašnjeg crnogorskog ministra vanjskih poslova Crne Gore Lukšića i evropskog komesara Filea se sprovode uključujući i implementaciju četiri slobode na Zapadnom Balkanu, odnosno ovo što sada nastaje kroz kreiranje zajedničkog regionalnog tržišta pod okriljem Berlinskog procesa i samog Savjeta za regionalnu saradnju – kaže Đukanović.
Na pitanje Pobjede da li je neozbiljno za jednu državu da prvo imenuje jednog kandidata za Savjet za regionalnu saradnju pa onda drugog – bez obzira što se Vlada promijenila, Đukanović kaže da se to u praksi nije dešavalo.
– Ali u svakom slučaju, Vlada ima mogućnosti da redefiniše tu vrstu odluka – kaže naš sagovornik.
Na našu konstataciju da će Evropska komisija aminovati novu odluku Vlade Crne Gore da promijeni Lukšića, Đukanović objašnjava da to nije tako jednostavno.
– Sada je tu bitan i konsenzus država članica. Ranije je bio postignut konsenzus između članica, odnosno država regiona da gospodin Lukšić bude generalni sekretar. Ta vrsta saglasnosti će ponovno biti nužna za izbor eventualnog novog kandidata – kaže Đukanović.
Đukanović podsjeća i da je sve kandidate iz Srbije, koji su bili u Savjetu za regionalnu saradnju, predložila Vlada Srbije: Gorana Svilanovića, Jelicu Minić, Tanju Miščević i zaključuje:
– Očekivalo bi se da generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju bude neko ko jako dobro poznaje region, trendove u regionu, ali politika, nažalost, svuda prevladava pa i kada je u pitanju ova vrsta imenovanja – poručuje Đukanović.
Koliko su ove pozicije zavisne od situacije u EU i kadrovskih rješenja, pokazuje i činjenica da je isprva bilo planirano da Lukšić na ovoj poziciji bude pet godina. Kada je završio šestogodišnji mandat 2019. Goran Svilanović je kao potencijalnog nasljednika predložio Lukšića, ali je pod pritiskom tadašnje šefice evropske diplomatije Federike Mogerini taj mandat podijeljen na dva dijela tako da prve dvije i po godine RCC vodi Albanka Maljinda Bregu, a od januara 2022. bi trebao to da preuzme Igor Lukšić.
