Ovakvi rezultati porazni su i za vlast i za opoziciju, jer pokazuju da većina ne vidi pouzdanog predstavnika na političkoj sceni. Prema ocjeni politikologa Nemanje Draganića, građani, koji su delegirali i jedne i druge na osnovu predizbornih obećanja, osjećaju se iznevjereno, obmanuto i zloupotrijebljeno, dok, sa druge strane, nijedna strana nije spremna i nema kapaciteta da sagleda opšti interes, te uvijek prije biraju da “čuvaju svoje” nego da stanu iza pravde i opšteg interesa.
Dok se od vlasti očekuju rezultati i ispunjavanje predizbornih obećanja, od opozicije se očekuje da kontrolnim mehanizmima to osiguraju, da bude korektivan faktor i da nudi alternativu i bolja rješenja. Da svojim djelovanjem niko od predstavnika dviju strana svojim djelovanjem nije ubijedio najveći broj građana da zaslužuju njihovo povjerenje, gotovo po pravilu, uvijek pokazuju istraživanja. Samo u posljednjem ispitivanju javnog mnjenja više od 30 odsto ispitanika kazalo je da ne vjeruje nikome od političara, dok, sa druge strane, vodeći politički akteri uživaju povjerenje jednocifrenog procenta građana.Kako navodi Draganić, živimo u poraznoj situaciji da je politika kao djelatnost u našem društvu svedena gotovo u potpunosti na partijske kalkulacije, trgovinu uticajem i planom zapošljavanja po dubini.
“Građani, koji su delegirali i jedne i druge na osnovu predizbornih obećanja osjećaju se iznevjereno, obmanuto i zloupotrijebljeno jer su svojim glasom koji je trebalo, kome god da je dat, da bude usmjeren ka opštem dobru i radu na korist zajednice. Zajedničko u ovoj jednačini i vlasti i opoziciji je da nisu spremni, da nemaju kapaciteta, da sagledaju opšti interes i uvijek će po pravilu `čuvati svoje` prije nego stati iza koncepta pravde, pravednosti i opšteg interesa”, kazao je Draganić..
Kada je riječ o opoziciji i koliko vrši funkciju koja joj pripada, sagovornik navodi da su njeno djelovanje, ali i percepcija pristupa, magloviti i nedefinisani.
“Olako se uzima kao apsolutna vrijednost da je cilj opozicionog djelovanja isključivo kritika vlasti i da se sa tačke vlasti nikad ne smije prihvatiti kritika opozicije, s jedne, a, s druge strane, da sa mjesta opozicije ne smije da se dozvoli bilo kakva pohvala poteza vlasti. U ovoj i ovakvoj podjeli uloga dolazi se do toga da politika, koja treba da bude rad u opštem interesu i na korist zajednice zapravo postaje polje konstantnog napada i odbrana, svojevrsna forma rijaliti programa sa `umivenim` rječnikom. Nezgodno je u ovom momentu kompletnu vlast staviti pod jedan, a opoziciju pod drugi kišobran iz razloga što unutar vlasti imamo opoziciju, a unutar opozicije vidimo da se formira `rezervna klupa` koja je spremna ako bude bilo potrebe da popuni prazninu većini”, navodi politikolog.
Više puta se u prethodnom periodu isticalo kako su vlast i opozicija uspjeli da postignu dogovor i usvoje više važnih odluka i zakona, te se naglašava konstruktivnost opozicije i spremnost da u cilju ulaska u Evropsku uniju sarađuju. Pojam konstruktivne opozicije, navodi Draganić, navikli smo da čujemo samo u momentima kada se dešavaju previranja, kada se izazovu krize i blokade sistema.
“O tome koliko vlast uzima zdravo za gotovo poziciju da se “samo njihova pita” dovoljno je pogledati da je na nivou Skupštine Glavnog grada svaka inicijativa Preokreta odbijena iz prostog razloga što smo opozicija. Moramo raditi na osvješćenju da političari koje plaća zajednica moraju da rade u korist te iste zajednice i da moraju da snose odgovornost pred onima koji su ih glasali. Bez odgovornosti i za učinjeno i za neučinjeno nemamo šanse da napravimo ni prvi korak ka zdravom i održivom društvu”, navodi politikolog.
Preporučeno