,,Nema, naravno“, kaže Danilo Kalezić, viši istraživač Istorijskog instituta Crne Gore i stručnjak za društvene transformacije, savremenu političku istoriju Crne Gore, demokratizaciju i tranziciju u Istočnoj Evropi. Ipak, saznanja M portala ga ne iznenađuju i doživljava ih kao ,,još jedan u nizu dokaza destruktivne uloge Crkve Srbije u Crnoj Gori“.

,,Kontinuitet djelovanja državne crkve Srbije možemo pratiti od početka devedesetih: podstrekavanje na rat i blagosiljanje ratnih zločinaca, te duhovno rušenje crnogorskog nasljeđa prethodila su ovome čemu prisustvujemo. Pokušaj državnog udara 2016. i kasnija demonstrirana slabost državnih institucija stvorili su uslove za destrukciju započetu avgusta 2020. Kontrarevolucije nema bez oružja“, objašnjava Danilo Kalezić za Pobjedu.

POBJEDA: Tužilaštvo je pokrenulo izviđaj o ovom slučaju. ,,Ako institucije ne reaguju, alternativa je građanski rat“, kazao je advokat Nikola Martinović. Kakav rasplet očekujete?

KALEZIĆ: Institucije služe upravo tome – da spriječe samovolju i anarhiju. Delikatnost trenutka i manjak institucionalnih kapaciteta je, međutim, manje važan problem.

POBJEDA: Što je važnije?

KALEZIĆ. Izostanak političke volje. Nemoguće je očekivati od političkih predstavnika Crkve Srbije, koji su okupirali poluge vlasti, da se bave nelegalnim aktivnostima te iste crkve. Upravo su duhovni kalašnjikovi kojima se razara crnogorsko društvo njih doveli na vlast.

Očekujem da se izborom nove vlade stvore preduslovi da nadležne instucije konačno počnu da se bave pitanjima važnim za državni opstanak. Crnoj Gori se moraju vratiti osobine države koja je u stanju da se bavi ovim pitanjima.

POBJEDA: Jesu li informacije koje smo dobili avgusta 2022. mogle imati crnogorske službe bezbjednosti 2020. godine, što mislite?

KALEZIĆ: Evidentni su propusti crnogorske obavještajne zajednice tokom i uoči parlamentarnih izbora 2020. I bez ovih informacija, postojalo je sijaset dokaza koji ukazuju na planiranje antiustavnog djelovanja. Riječju, rušenja države. Onog trenutka kad je Crkva Srbije ispostavila par excellence političke zahtjeve, bilo je jasno ,,kud’ plovi ovaj brod“. To je bilo očigledno i laičkoj javnosti. Slični scenario je devedesetih viđen u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, skorije i u Ukrajini. Kreatori destabilizcije i nosioci ratne misli rijetko odstupaju od jednoobrazne matrice ponašanja.

Važnije i ključno pitanje je da li su službe imale kapaciteta da se tome ozbiljnije suprotstave.

POBJEDA: Jesu li?

KALEZIĆ: Litije su, čini mi se, na površinu izbacile sve manjkavosti sistema zaštite ustavnog poretka. Dodamo li tome i anemično držanje Vlade Duška Markovića, slika je potpuna. Tako krupni propusti jedino se mogu preduprijediti radikalnom reformom, ako hoćete, čak i rasformiranjem postojećih službi. Takvo iskustvo imaju ostale države nekadašnje Jugoslavije i od toga ne treba bježati.

POBJEDA: Jesu li ove informacije imale zapadne službe? Pitam Vas zbog veoma blagonaklonog odnosa pojedinih ambasadora zapadnih zemalja, koji su uporno ignorisali militantne i šovinističke poruke sveštenika Crkve Srbije tokom tzv. litija, kao i brutalno miješanje predsjednika Aleksandra Vučića u političke prilike u Crnoj Gori. Zašto su to ignorisali?

KALEZIĆ: Međunarodne okolnosti nijesu išle u prilog Crnoj Gori. Situacija je umnogome podsjećala na odnos zapadnih saveznika prema Crnoj Gori s početka 20. vijeka. Nigdje se, dakle, kao u Crnoj Gori nije osjetio poremećaj u američkoj spoljnoj politici. U budućnosti će to biti mikro primjer koliko štete ovaj poremećaj može da donese savezničkoj državi poput naše.

POBJEDA: Crna Gora je 2020. već bila članica NATO.

KALEZIĆ: Tako je. Međutim, odmah nakon formalnog učlanjenja Crne Gore u NATO, što je zasluga prethodne administracije, postalo je jasno da će Donald Tramp krenuti u politiku popuštanja Vladimiru Putinu.

Tome treba dodati i dvije veoma uspješne kampanje: demonizacije DPS i predsjednika Mila Đukanovića lično, kao i drugu, još važniju, baziranu na tezi o navodno ugroženim religijskim pravima vjernika Crkve Srbije. Prva je pridobila briselsku administraciju, druga konzervativno tkivo američkog establišmenta. I jedni i drugi svjesno su odlučili da žmure na pomenuto, vjerujući da će uspjeti da sastave razbijeno ogledalo. Ta procjena ne samo da se pokazala naivnom, nego je mogla biti kobna po stabilnost cijelog regiona.

U međuvremenu, pojava međunardnih think-tank organizacija, posebno američkih, premostila je prepreku u izvještavanju sa terena. Većina informacija o stanju u Crnoj Gori, pa i odnos prema prilikama u zemlji, do sad je kreiran na bazi informacija koje su dolazile iz organizacija blisko povezanih za proruskim strukturama. Promjena o kojoj sam govorio može pozitivno da utiče na dalja kretanja i da spriječi stvaranje klime iz 2020. godine. Odgovornost leži i na prvacima suverenističkih partija, koji su međunarodnim partnerima dosta stidljivo objašnjavali pozicije Crne Gore.

POBJEDA: Kako Brisel danas gleda na političke prilike u Crnoj Gori?

KALEZIĆ: Diplomatske aktivnosti Brisela u prethodnom periodu uglavnom su završavale neuspjehom. Posebno u vrijeme dok još nije postojala značajnija transatlantska koordinacija kada je riječ o Zapadnom Balkanu. Frustracija tih neuspjeha diktira i odnos prema trenutnim političkim okolnostima. Pogrešno tumačenje unutrašnjih prilika umnogome je pomoglo rastu antievropskih i antidemokratskih struktura. Nijesam siguran da Brisel na najbolji način to razumije.

Ipak, pozitivno je da smo prethodnih sedmica mogli čuti kritičke tonove koji upućuju na dozu otrežnjenja. Aktivnija uloga SAD konsekventno Brisel vodi u istom pravcu. Sumnjam da će u bliskoj budućnosti Briselu biti povjereno da se bavi Zapadnim Balkanom kao što je to dosad činjeno.

POBJEDA: Da, ali može li se uopšte govoriti o jedinstvenom stavu Brisela, posebno ako u obzir uzmemo činjenicu da je, na primjer, komesar za proširenje Oliver Varhelji ukinuo Direktorat za Crnu Goru ili ako se prisjetimo podrške koju poslanica Evropskog parlamenta i izvjestiteljka EU za Kosovo Viola fon Kramon uporno daje Dritanu Abazoviću i GP Ura?

KALEZIĆ: Vrednosna lutanja i politička impotenost EU najbolje su se očitovala kroz rusku agresiju na Ukrajinu, ali ništa manje i na prostoru Zapadnog Balkana. Strukture koje žele rastakanje Crne Gore koristiće i dalje najmanje pukotine u Briselu kako bi promovisale svoju agendu. Mislim da političkim marginalcima poput pomenute poslanice ne treba pridavati posebnu pažnju. Mediji u Crnoj Gori koji pokušavaju da upravljaju političkim procesima koriste ove ,,entuzijaste“ za kreiranje lažne slike o međunarodnoj podršci njihovim političkim projektima. Crna Gora svoje pozicije mora jasnije da objasni prije svega Vašingtonu; briselska birokratizacija vodi u političko sljepilo i nespobonost promptnog reagovanja.

POBJEDA: Jasno je da insistirate na obnavljanju nekadašnjih veza koje je Crna Gora od 1997. imala u Vašingtonu, a koje su prekinute tokom mandata Markovićeve vlade. Kako vidite američke reakcije na pad Vlade Dritana Abazovića?

KALEZIĆ: Činjenica da nije postojala eksplicirana američka diplomatska aktivnost koja bi spasila ili odložila pad Abazovićeve vlade najbolje govori o stavu Vašingtona. To posebno stvara kontrast u odnosu na okolnost da su upravo SAD bile glavni ,,broker“ pri njenom sastavljanju. Za razliku od Brisela, Vašington je puno brži u artikulaciji vrednosnih politika, posebno u domenu suzbijanja ruskog interesa.

Potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije imalo je elemente neprijatnosti za predstavnike SAD, baš kao i kontinuirani pritisci Vlade Dritana Abazovića na pojedine medije. Sve to posredno je uticalo na gubitak podrške koju je Abazović nakratko suštinski uživao. Ohrabruje, pritom, i da su lobistički krugovi ustupljeni Abazoviću od strane Aleksandra Vučića i Milorada Dodika pokazali značajnu nemoć.

POBJEDA: Svoje lobiste u SAD predsjednik Aleksandar Vučić i Milorad Dodik ustupili su Dritanu Abazoviću?!

KALEZIĆ: Naravno. Uticaj i sposobnost Vučićevih i Dodikovih lobista da kreiraju manje važne odluke takođe ne treba potcjenjivati. I kontakti koji te strukture održavaju sa prethodnom administacijom imaju potencijal da djeluju destabilizujuće na cijeli Zapadni Balkan, posebno na Crnu Goru i BiH.

Sa druge strane, nesporno je da SAD ponovo značajnije računaju na ulogu predsjednika Mila Đukanovića u rješavanju ne samo crnogorskih, već i regionalnih pitanja. I prethodne dvije vlade pomogle su da dio predrasuda o karakteru njegovog upravljanja državom bude srušen, što olakšava dalji rasplet crnogorske političke krize. Akcenat američke politike u kratkom roku biće usmjeren na jačanje neupitnih pro-NATO snaga u Crnoj Gori.

POBJEDA: Pored potpisivanja ugovora sa Crkvom Srbije i gušenja slobode medija, što još Zapad zamjera Dritanu Abazoviću?

KALEZIĆ: Abazović je svojim djelovanjem ugrozio kredibilitet zapadnih diplomata u Crnoj Gori, koji su postavili sistem podrške njegovoj vladi. Ključna zamjerka ostaće ugovor sa Crkvom Srbije, odnosno uvođenje društva u stanje društvenog šoka i ignorisanje evropske agende. Sa druge strane, ostaje lekcija svima koji su učestvovali u tom projektu da slični eksperimenti mogu samo da završe kao ovaj. Abazovićeva vlada je jednako greška zapadnih diplomata, kao i partija koje su u njoj učestvovale.

POBJEDA: Je li Crna Gora definitivno propustila šansu za brzi ulazak u EU?

KALEZIĆ: Sve upućuje na pozitivan odgovor. Dinamika sprovođenja neophodnih reformi, pa i onih tehničkih, značajno kasni za onim što bi bila priprema same EU da primi Crnu Goru. Kada se tome doda nestabilnost koja može trajati sve do novih izbora, čak i nakon njih, šansa da se u tom kontekstu razgovora o brzom članstvu ostaje samo teorijska. Crnogorska elita ne smije to da koristi kao izgovor da zaustavi reformske napore, posebno u smislu imenovanja u sudskoj grani vlasti.

POBJEDA: Nakon izglasavanja nepovjerenja Vladi Dritana Abazovića, kakav rasplet očekujete? Hoće li Crna Gora uskoro dobiti vladu koja će pripremiti izbore ili…?

KALEZIĆ: Sve osim brzog izbora nove vlade, sastavljene od nedvosmisleno prozapadnih partija, gura Crnu Goru u crni scenario sukoba i nemira. Vjerujem da su toga svjesne partije koje su glasale za nepovjerenje, pa neće dopustiti da sitni partijski interesi stanu na put formiranju nove izvršne vlasti. Optimista sam da će Crna Gora uskoro dobiti upravo takvu vladu, koju ne treba ograničavati na pripremu izbora, iako se razumije da bi to trebalo da bude minimum političkog dogovora. Prerani izbori bez suštinskog bavljenja atmosferom u kojoj bi se odigrali doveli bi do jednako nedovoljnog ishoda.

POBJEDA: Kako bi ta vlada mogla da izgleda? Djeluje da trenutno nema dogovora, niko nema većinu.

KALEZIĆ: Teško mi je da zamislim da partije koje su glasale nepovjerenje Vladi nijesu razmišljale o daljim koracima. Uprkos javnim istupima, posebno Demokrata, treba računati na stepen zrelosti u svim partijama koje djeluju autonomno, odnosno kojim se direktno ne upravlja iz Beograda ili Moskve. Vlada treba da bude otvorena za sve takve stranke. Crnogorsko društvo, pa i politička elita, imali su kapacitet za dogovor postignut u okruženju punog rata. Ključ je u partijama koje baštine minimum autonomije, bez obzira na pedigre. Plaši me ponašanje manjinskih partija, od kojih se mora očekivati da uvaže značaj istorijskog trenutka.

POBJEDA: Mislite da vanredni parlamentarni izbori nijesu realni?

KALEZIĆ: Izbore bi trebalo organizovati tek kada se stvori povoljna klima. To ne znači samo ispunjenje formalnih uslova, već i garancije da neće doći do ugrožavanja bezbjednosti građana i ustavnog poretka. Robovanje datumima je poslastica za one koji se ne mire sa postojanjem Crne Gore. Zato i kažem da me od opstanka Abazovićeve vlade jedino više plaše uranjeni izbori. Društvo je u haotičnom stanju, podijeljeno… Doduše, ne u smislu u kojem se pojmom ‘podijeljenosti’ nerijetko manipuliše.

POBJEDA: Nego?

KALEZIĆ: Destruktivni dio javnosti insistira na ,,podijeljenosti društva“ i tako legitimiše rušilački pohod na suštinu države. Crna Gora nije podijeljena, Crna Gora je na meti agresije koju podržavaju glasni petokolonaški mediji i njihovi politički reprezenti. Stvari treba gledati iz tog ugla. Konačno, kada govorimo o izborima, kod zapadnih partnera postoji svijest o organizovanju izbora bez valjane pripreme. ,,Kalašnjikovi“ kupljeni 2020. ili oružje iz 2016. upotrebu bi mogli naći i na narednim izborima. Ta okolnost uvećava šansu da se vlada formira što prije, te da se počne baviti ovim pitanjima. S obzirom na vremenski limit, fokus treba da bude na ograničenju uticaja medija koji šire dezinformacije i sprečavanje upliva ruskih agenata, poput sličnog događaja na Kosovu.

,,Meki pritisci“ na Beograd očito nijesu donijeli rezultat

POBJEDA: Rekli ste da se Srbija do sada nesmetano miješala u unutrašnja pitanja Crne Gore. Da li bi sada bila upozorena od strane Zapada?

KALEZIĆ: Rat u Ukrajini i položaj Srbije u odnosu na to pitanje trajno mijenja percepciju Beograda u očima zapadnih partnera. Očigledno je da su istrošena sva sredstva javne diplomatije u pokušaju vraćanja Srbije na kolosijek EU integracija. Strategija blagog pritiska i neiritiranja dovela je samo do jačanja Vučićevog režima. Slično su, sjećate se, prolazile početne inicijative ka Slobodanu Miloševiću, ali to je mehanizam zapadne diplomatije koji je dosta inertan. Naredni period donijeće zaoštravanje, što je najlakše artikulisati upravo u odnosu na miješanje Srbije u unutrašnja pitanja zemalja regiona. Zapad nema luksuz da ignoriše ruski model ponašanja na Balkanu. Međutim, ponašanje država koje su žrtve hibridnih prijetnji diktira i međunarodni odgovor. Problem je što Crna Gora olako prelazi i nerijetko blago reaguje na te ,,incidente“. U svakom slučaju, pored izolacije kojoj će Srbija biti izložena, SAD planiraju značajna finansijska ulaganja u širu infrastrukturu koja će osigurati stabilnost regiona.

POBJEDA: Ipak, ostaje pitanje zašto Amerika podržava predsjednika zemlje koja je u ratu manjeg ili većeg intenziteta sa gotovo svim državama nekadašnje SFRJ i koja tijesno sarađuje sa Rusijom i sa predsjednikom Putinom, što je nedavno potvrdio i ministar Sergej Lavrov?

KALEZIĆ: Evidentni su oblici ,,mekog pritiska“, koji očito ne proizvodi rezultat. Prisutna je i potreba da se razdvoji odnos prema režimu od onog prema građanima Srbije. SAD pate od potrebe da poboljšaju svoj ugled među izrazito antizapadno, prije svega antiameričko, nastrojenom dijelu populacije. Ovaj pristup spada u idealistički domen američke spoljne politike i nerijetko izaziva zabunu kod onih koji to slušaju i prate. Ipak, znakovita je Vučićeva izjava nakon sastanka sa Gabrijelom Eskobarom.

POBJEDA: Koja izjava?

KALEZIĆ: Ona da je taj sastanak bio ,,težak i dug“. Povoljna okolnost za Vučića je nepostojanje alternativne koja ga stavlja u dominantnu poziciju. Nažalost, ponašanje Vučića, iskazano kroz aktivnosti njegove kamarile, ostavlja izolaciju kao jedinu opciju za Srbiju. Ne treba očekivati da se na to duže čeka.