On je kazao kako je svjestan da AMU nije organ krivičnog gonjenja, niti institucija nadležna za hapšenja i istrage.
“To nijesam ni tražio. Međutim, upravo zato što se radi o pitanju koje zadire u samu suštinu medijske profesije, smatram da ste bili dužni da makar stručno i institucionalno reagujete”, poručio je Leković u reagovanju.
Kako je dodao, čak i kada ne postoji formalna nadležnost za vođenje postupka, postoji društvena i profesionalna odgovornost da se javno ukaže na opasne pojave koje mogu ugroziti slobodu medija i integritet novinarske profesije. Moja reakcija ide upravo u tom pravcu.
“Jer, ako se na ovakve slučajeve ne reaguje, postavlja se pitanje kako kao društvo uopšte možemo spriječiti dalje urušavanje povjerenja u medije”, navodi on.
Prema njegovim riječima, ovdje nije riječ samo o pojedinim novinarima ili urednicima koji eventualno ostvaruju određene kontakte, već i o svim onim profesionalcima koji mogu biti izloženi pritiscima upravo zato što ne žele da budu dio takvih struktura i mehanizama.
“Zato vjerujem da je AMU imao i moralnu i društvenu obavezu da se oglasi pravovremeno i pošalje jasnu poruku da su sloboda medija, profesionalna distanca i nezavisnost novinara vrijednosti koje moraju biti zaštićene”, ističe Leković.
Takođe, dodaje, postoje pitanja koja prevazilaze dnevnu politiku i predstavljaju opšti društveni interes. Ovo je jedno od tih pitanja.
“Najlakše je baviti se statistikama, gledanošću i formalnim parametrima rada medija. Međutim, mnogo ozbiljniji problem za društvo predstavljaju pojave koje narušavaju profesionalni integritet medija i stvaraju ambijent političko-medijskih i interesnih pritisaka”, navodi Leković u reagovanju.
Kako dodaje, svaka institucija koja se udalji od suštine problema rizikuje da izgubi smisao svog postojanja. Još jednom ponavljam, od AMU nijesam tražio represivne mjere, već stručan i odgovoran odnos prema pitanju slobode medija i zaštite novinara od različitih vrsta pritisaka.
“Potrebno je jasno razlikovati profesionalno novinarstvo od organizovanih propagandnih i interesnih djelovanja koja se pokušavaju predstaviti kao medijski rad”, ističe on.
Ukoliko institucije ne osjećaju potrebu da o ovakvim pojavama makar daju stručno mišljenje i doprinesu javnoj raspravi, ocjenjuje Leković, onda se opravdano postavlja pitanje njihove stvarne društvene uloge.
“Sve ove primjedbe iznosim dobronamjerno, sa očekivanjem da budu shvaćene kao doprinos ozbiljnoj raspravi o stanju medija i potrebi zaštite profesionalnih standarda”, poručuje Leković.
Posebno zabrinjava činjenica da već mjesecima svjedočimo brutalnim kampanjama na društvenim mrežama, targetiranju, vrijeđanju i blaćenju ljudi i njihovih porodica, dok dio medija takve sadržaje prenosi bez jasne profesionalne distance.
Preporučeno
“S pravom se može postaviti pitanje, da li je na to bilo adekvatnih reakcija institucija? Javnost ih, nažalost, nije primijetila”, zaključuje on.















