PES-ova vanjska politika između Brisela, Beograda i bulevara Svetog Petra Cetinjskog

PES-ova vanjska politika između Brisela, Beograda i bulevara Svetog Petra Cetinjskog

Standard

03/08/2025

13:44

Kada je ministarka vanjskih poslova Maida Gorčević iz Pokreta Evropa sad, u martu prošle godine, jasno saopštila da će Crna Gora podržati članstvo Kosova u Savjetu Evrope, učinila je ono što bi se u normalnim okolnostima očekivalo od evropske države sa proklamovanim jasnim vanjskopolitičkim kursom. Međutim, ta izjava izazvala je lavinu – ali ne u Crnoj Gori, već u Srbiji, gdje se našla na meti kritika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji ju je izvrijeđao i rekao da je Gorčević „sva ustreptala“, otišla u Prištinu „ne bi li se izvinila Amerikancima“.

,,Sram ih bilo sve zajedno”, naveo je tada Vučić.

Nakon toga – muk iz vrha crnogorske vlasti. Bez riječi podrške, institucionalnog odgovora, čak i bez simbolične solidarnosti. Ministarka je na kraju sama, u Skupštini, prozvala predsjednika države Jakova Milatovića da je trebao da stane iza nje. On je, pak, dan kasnije hladno prebacio odgovornost na premijera Milojka Spajića i Ministarstvo vanjskih poslova. Svako je štitio sebe, niko – državu.

Partija bez stava, država bez kompasa

Ova epizoda pokazala je koliko je vanjska politika Pokreta Evropa sad (PES) krhka, nedosljedna i u konačnici – beskičmena. Premda nominalno proevropska partija, PES u praksi vodi politiku koja se oslanja na formulu ,,ne talasaj”. Sve što bi moglo izazvati unutrašnje napetosti, pogotovo kod koalicionih partnera iz prosrpskog tabora, pažljivo se izbjegava ili relativizuje. Tako je i Vučićeva uvreda prošla bez odgovora – ne samo zbog nedostatka političke hrabrosti, već zbog kalkulacija.

PES je 2022. nastao kao „startap“ pokret bez ideološkog temelja, sa marketinškim fokusom na plate i penzije. U predizbornim kampanjama, pa i neposredno nakon formiranje Vlade, izbjegavali su bezbjednosne i identitetske teme, geopolitičke orijentacije ili  bilo kakvu naznaku ozbiljne vanjske politike – osim floskula o evropskom putu. Stvarnost je, međutim, neumoljiva: kada se jednom preuzmu institucije, mora se imati stav. No, način na koji u PES-u iznose stavove više je šizofren, nego konkretan. 

Koalicioni pritisci: (Ne)vidljivi cenzor politike PES-a

Pritisci s kojima se PES suočava nijesu imaginarni. Njihovi partneri u vlasti dolaze iz prosrpskog i proruskog političkog bloka, gdje se podrška članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama doživljava kao nacionalna izdaja. Zato i ne čudi što je lider NSD-a i predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na posljednjem skupštinskom zasijedanju 31. jula, propali pokušaj izglasavnja Zakona o amnestiji iskoristio da pošalje poruku. 

,,Partner ne možete biti samo kada se dobija, morate biti partner i kad je nešto neprijatno, politika je takva”, poručio je Mandić poslanicima PES-a, upozoravajući ih da će preispitati kolege iz Evrope sad, te sva partnerstva koja imaju u koaliciji. 

Iako izrečena u drugom kontekstu, poruka se lako može prevesti i na vanjskopolitičke interese nekadašnjeg Demokratskog fronta – prvenstveno na odnos prema Kosovu, ali i bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska.

Pokret Evropa sad brzo će se suočiti sa činjenicom da vanjsku politiku nije moguće voditi kao PR kampanju, bez posljedica.

Ponašanje poslanika PES-a u međunarodnim organizacijama možda najbolje oslikava šizofreniju takve politike.

Tako je poslanik Spajićevog PES-a Vasilije Čarapić na Skupštini Savjeta Evrope 16. aprila prošle godine, na kojoj se glasalo za prijem Kosova u tu organizaciju, bio uzdržan, dok je njegov partijski i kolega iz skupštinskih klupa Miodrag Laković već krajem maja iste godine, u Parlamentarnoj skupštini NATO, glasao da Kosovo postane pridruženi član tog tijela. 

I ove godine, u maju, izjava ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića (Bošnjačka stranka)na sastanku Komiteta ministara Savjeta Evrope da će Crna Gora podržati članstvo Kosova u Savjetu Evrope, nakon žestoke reakcije Andrije Mandića koji je ustvrdio da je ministar „dužan da izvršava politiku koju vodi Vlada“, uslijedile su kontroverzne izjave premijera Spajića koji je bio „iznenađen“, ali i PES-ovog potpredsjednika Vlade za vanjske i evropske poslove Filipa Ivanovića koji je ocijenio kao nepotrebnu najavu ministra vanjskih poslova da će podržati ulazak Kosova u SE. 

Ali, osim toga, otvara i pitanje na koje je ukazao Mandić – koju politiku vodi Spajićeva Vlada u odnosu prema pitanju Kosova čiju je nezavisnost Crna Gora priznala još 2008. godine, a svi konstituenti aktuelne vlasti se obavezali koalicionim sporazumom na puno poštovanje te činjenice.

Ovakvo vođenje vanjske politike nije ni diplomatsko ni pragmatično – ono je besmisleno, ali svako balansiranje ima svoj rok trajanja. Ipak. dok PES pokušava da izbjegne otvorenu konfrontaciju sa bilo kim – Vučićem, Briselom, NSD-om – zemlja klizi u vanjskopolitičku nevidljivost. 

Izborna noć, Dua Lipa, simbolika i realnost

Na kraju, valja se podjetiti i atmosfere iz izborne noći na predsjedničkim izborima u aprilu 2023. godine ispred štaba PES-a, čiji je tada kandidat bio Jakov Milatović, a čija se pobjeda slavila, između ostalog, uz trobojke i pjesme o Kosovu. 

Takođe, juče je i jedna estradna informacija – da je svjetski poznata pop zvijezda kosovskog porijekla, Dua Lipa,dobiladržavljanstvo te države – razotkrila da pojedinci u PES-u više ne kriju da Kosovo doživljavaju „takozvanim“.

Tako je članica podgoričkog odbora PES-a, Natalija Ćorac ovu informaciju na X-u prokomentarisala riječima: „Dobila državljanstvo nepostojeće države. Zanimljivo“.

Iako se možda činilo tokom proslavljanja pobjede Milatovića ispred štaba PES-a da niko u tom pokretu ne zna, ili ne želi da zna, šta to znači, danas je jasno da to slavlje nije bilo slučajnost, već simptom jedne dublje nemoći: nesposobnosti da se izgradi jasan politički identitet, posebno u pitanjima gdje kompromis nije stvar taktike, već karaktera.

Izvor: Portal ETV
Izvor (naslovna fotografija): Poslanički klub PES-a

Ostavite komentar

Komentari (0)

X