Koliko je stanje na ovom polju alarmantno najbolje govori podatak da u Centru za autizam Ognjen Rakočević sa djecom sa smetnjama u razvoju trenutno radi samo jedan oligofrenolog, a Crnoj Gori nedostaje oko 60 zaposlenih te struke. Roditelji zato moraju djecu da vode na tretmane u Institut Đorđe Kostić u Beogradu, što državu košta oko 600.000 eura na godišnjem nivou, a roditelje djece sa autizmom i manama u govoru mjesečno od 1.000 do 1.500 eura, pri čemu su razdvojeni od supružnika i druge djece. Da je ovaj problem jako izražen govori podatak da je 2019. godine čak 226 djece bilo na tretmanima van zemlje”, navodi ona.
Poručuje da je trenutno najveći problem nedovoljan broj časova koji se nude djeci sa smetnjama u razvoju:
“A to je svega jedan ili dva termina nedjeljno, u trajanju od pola sata do 45 minuta. Zbog toga, troškovi liječenja u regionu se stalno uvećavaju, a posebno u poslednjih osam godina tokom kojih su smetnje u razvoju kod mališana dobile vid epidemije.
Smatramo da bi povećanje zarada zaposlenih u Centru za autizam Ognjen Rakočević motivisalo zaposlene da ostaju u Centru i učinilo radna mjesta u njemu atraktivnijim za nove zaposlene.
Crna Gora kao društvo mora pokazati pojačan senzbilitet prema ranjivim kategorijama stanovništva, a naročito prema djeci sa smetnjama u razvoju, koja nikako ne smiju biti posmatrana kao problem, jer ona zaslužuju jednaka prava kao sva ostala djeca. U tom smislu, jako je važno da zdravstvene institucije pokažu potrebno interesovanje za ovu djecu, te da se učini sve da Centar za autizam Ognjen Rakočević bude osposobljen tako da može ostvarivati svoju funkciju u punoj mjeri.
Preporučeno
Samo tako naša djeca će dobiti priliku da se razvijaju i napreduju u svojoj zemlji i uz svoje porodice, a ne da spas traže u drugim državama”, poručila je Radinović.
Video