Tim povodom, za Portal Analitika prof. dr Branislav Radulović govori šta bi sve trebalo uraditi da Crna Gora krene putem institucionalnog oporavka, ali i gdje je naša zemlja danas u odnosu na period kada je zagovarao “koncept 49” i kada je imala “širom otvorena vrata EU”.
– Crna Gora je za samo šest mjeseci od najperspektivnije države Zapadnog Balkana i prvorangirane u procesu EU integracija došla do ivice institucionalnog kolapsa, kako sadašnje stanje opisuje američki diplomata Eskobar – ocjenjuje Radulović.
Sagovornik Analitike podsjeća da je u julu 2022. godine postojala vrlo izgledna šansa da se primjenom “koncepta 49”, na kojem je uz pomoć EU partnera bila formirana manjinska Vlada, deblokiraju institucije i Crna Gora uvede u redovan ustavno-pravni režim.
– Sada se u Briselu umjesto o zatvaranju pregovaračkih poglavlja razmatra mogućnost “zamrzavanja” procesa. Definitivno, za ovih šest mjeseci Crna Gora je premještena na “pogrešan kolosijek” i sada je očito da se, i sa pojačanom EU “medijacijom”, ne može vratiti na pozicije iz sredine 2022. godine – izričit je Radulović.
Namjerno se obesmišljava ustavno-pravni poredak
Prema njegovim riječima, prekretnica za skretanje na pogrešan smjer bila je zamjena prioriteta u julu 2022. kada je, kako ističe, umjesto da se kompletira Sudski savjet i Ustavni sud prioritet dat crkvenim pitanjima.
– Od tada je uslijedila serija neustavnih zakonodavnih rješenja i poteza koji su doveli do dalje razgradnje institucija sistema i devalvacije ustavno-pravne strukture države Crne Gore. Pritom, u javnim politikama zavladao je populizam, naglašeni klerikalizam, višak ambicije i manjak kapaciteta – rekao je Radulović.
Komentarišući koliko je u ovom slučaju posrijedi manjak kapaciteta ili pak namjera da se crnogorski ustavno-pravni sistem devalvira, Radulović ukazuje da se s pravom postavlja pitanjeje li riječ o neznanju ili korupciji.
– Ipak, mislim da se radi o namjeri da se obesmisli crnogorski ustavno-pravni poredak i da se Crna Gora “institucionalno razgrađena” udalji od EU i NATO partnera i veže za interese i ciljeve balkanskih autokrata. Dakle, očito postoji namjera u unutrašnjim, ali i u strukturama van Crne Gore, da se ona dezorijentiše i “demokratizuje” od struktura koje u svom fundamentu nemaju ništa demokratsko, evropsko i reformsko – poručuje Radulović.
Sistem se mora vratiti u redovno funkcionisanje
Interesovalo nas je smatra li da je rješenje za izlazak iz institucionalne krize održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
– Stanje u crnogorskim institucijama pokazuje da svaki naredni dan bez odluke da se građanima vrati mandat i zakažu izbori je nastavak institucionalne agonije, kako već sada na Zapadu vide prilike u Crnoj Gori – kategoričan je Radulović.
Pritom, kako napominje, nije moguće “rekonstruisati” Vladu kojoj je prethodno u Skupštini izglasano nepovjerenje.
– Dodatno, postojeća parlamentarna struktura produkuje više problema nego što ih rješava i stoga bi trebalo omogućiti “restart” sistema i dati mogućnost novoj parlamentarnoj većini da sistem vrati u redovno ustavno funkcionisanje – smatra Radulović.
Anticrnogorska „strategija“ slična onoj iz 1989.
Mnogi stručni poznavaoci prilika kroz koje je Crna Gora prolazila devedesetih, sve češće porede sadašnju situaciju u našoj zemlji sa tim periodom. Radulović ukazuje da je Crna Gora tada preživjela “anti-birokratsku” smjenu vlasti, koja je zapravo bila uvezena kontrarevolucija tadašnjeg Miloševićevog srbijanskog režima, pod tezom o “odbrani Kosova i ugroženosti Srba”.
Nedugo zatim, kako napominje, Crna Gora je “pošla mimo svijeta” i zato sada ima mnogo analogije sa tim vremenom“. Smatra da je mirna smjena i tranzicija vlasti, iz avgusta 2020. godine, trebala da se iskoristi za institucionalnu izgradnju države, jačanje demokratije i prozapadne spoljnje politike.
– Međutim, uslijedio je retrogradan proces, gdje su ostale sve mane i greške starog režima, a razorena su dostignuća u spoljnoj politici, građanskom i sekularnon ustrojstvu društva. Pritom, zavladao je populizam, primitivizam, površnost, dogma u odnosu na nauku i u konačnom sprovodi se anticrnogorska “strategija” slična onoj iz 1989. godine. Nažalost, “ponavljanje istorije” za ovu generaciju Crnogoraca nije “naučena lekcija – poručuje Radulović.
