Neko je gurnuo informaciju u medijski prostor, drugi dočekao i proširio i sada imamo situaciju u kojoj se utvrđuje cijena ulaska BS u rekonstruisani kabinet Milojka Spajića. Opozicija traži decidno izjašnjenje od vrha stranke da li će sa “vojvodom” i ostalima krčiti put ka Briselu i koliko će to da košta, a BS odgovara da sve zavisi od principa.
Koji su to principi koji trebaju biti utvrđeni, pitanje je, što se kaže, od milion eura.Jer je lider Nove srpske demokratije i trenutni predsjednik Skupštine CG Andrija Mandić, koji je od Spajića dobio tutulu Dalaj Lama od Montenegra, trenutno na principima svih prozapadnih stranki i političara. Njegove blagougodne opservacije u Briselu, te poštovanje ljudskih prava, različitosti i svega onoga pod “multi”, su zaista slične ili iste onima koje ponavljaju i govore DPS, SD, SDP i ostali. Rusija, agresija na Ukrajinu, sankcije, Kosovo, Mladić, Karadžić, Srebrenica….sve je to Dalaj Lama od Montenegra nekako zatomio kod sebe, ali i kod većine svojih sljedbenika i političkih drugova. Mandić je prosto shvatio da se ciljevi za koje se borio iz opozicionih klupa jedino mogu ostvariti ako uđeš u redove “neprijatelja” pa ih iz te pozicije natjeraš na prihvatanje tvoje realnosti. Treba vremena za to, ali i vrijeme od 30 godina opozicionog staža nije malo, a rezultati su bili nikakvi.
E sad, naizgled reformisani Mandić nema ništa protiv da u Vladu broj 44. uđu i Bošnjaci sa svojim predstavnicima, jer, kako kaže, svako je dobro došao ko može da pomogne na evropskom putu Crne Gore. To je rekao i to je stav, a ako ne vjerujete guglajte. To je novi vojvoda poručio iz kabineta koji više liči na neku novu crkvicu bez ikonostasa nego na kabinet predsjednika Skupštine sekularne države. E sad, zamislite da sjutra, nekim političkim obrtom, na čelu Parlamenta bude, recimo Suljo Mustafić iz BS, pa umjesto srpske zastave stavi neku bosansku sa izmišljenim istorijskim uporištem, zatim okači slike sa ajetima iz Kurana, a zidove ukrasi polumjesecima i zvijezdama…Kako bi ga onaj isti Mandić “oprao bez vode i sapuna”, ne bi znao šta ga je snašlo. Ma, tragikomedija. Uz to, da ne zaboravimo, pomenuti primjer, Suljo Mustafić, je bio potpredsjednik Skupštine i u svom kabinetu je imao samo obilježja države čiju instituciju predstavlja. Dakle, nije baš najsrećniji primjer, ali svako ima pravo da “poludi”.
Elem, Mandić koji sada (opservirali smo) naizgled ima iste principe kao i lider BS Ibrahimović, nema ništa protiv da se zajedno taba put ka EU. Samo mu još Bošnjačka stranka fali za spiranje stare četničke prašine. Kad se zaogrne tim plaštom biće spreman da ga Brisel pomazi bez posrednika, jer zaboga, on će biti u Vladi koja ima široku podršku. Tu su Albanci, Srbi, Bošnjaci i, u količinama koje može da podnese, Crnogorci.
Sa eventualnim ulaskom Ibrahimovićeve partije u izvršnu vlast najviše problema imaju Demokrate. Da podsjetimo, to su isti oni koji ne bi da dijele nego pobjeđuju i oni kojima je svako saopštenje začinjeno poštovanjem različitosti, uvažavanjem posebnosti, gajenjem multietničnosti. Prvo su im smetali Albanci (ali samo neki), a sada ne bi da dijele kolač vlasti ni sa Bošnjacima. Moglo bi se reći da su naizled principijelni, jer u vlast neće nikog ko iole ima “mirisa” DPS-a, ali njihova principijelnost sugeriše na nešto sasvim drugo – prozaičnije i mjerljivije.
Šest poslanika BS-a je respektabilna snaga koja kroz parlament može da reducira njhov ucjenjivački kapacitet prema Spajiću i PES-u. Prosto, Spajić može da gura ideje i da kalkuliše sa podrškom jednih, drugih ili trećih, u zavisnosti od interesa. Jer, sjetite se šta je rekao premijer u Briselu: “….sve što se može uraditi malim političkim uslugama, pominjanjem njihovog imena ponekad, čestitanjem, svim tim masažama ega – sve ćemo to da uradimo, zato što želimo rezultate”.
Naravno, nije teško masirati ego, čestitati nekom nešto, pohvaliti ga kao Mandića, ili uraditi neke sitne ustupke. Zašto bi bilo teško dati Bošnjacima, recimo, jedno ministarsko mjesto nekog skoro izmišljenog resora i potpredsjedničko mjesto u vladi gdje je skoro svaki drugi član Vlade potpredsjednik. Zato je i lider Demokrata Aleksa Bečić sebe prozvao zamjenikom kako se ne bi miješala devalvirana potpredsjednička pozicija sa značajnim mjestom koje on pokriva.
Da se vratimo nazad i da ustanovimo principe po kojima bi Bošnjačka stranka ušla u Vladu.
Prije svega, BS je za ulazak u izvršnu vlast u oktobru prošle godine imala kudikamo bolju poziciju nego ovu koju ima sad. Tada nije bilo ni Mandića ni Kneževića i njihovo paktiranje sa Demokratama i PES-om je bilo prihvatljivo i za glasačku bazu. U pregovore su ušli sa maksimalističkim zahtjevima, tvrdeći da im izborni rezultat daje pravo za to. Gurali su dok su mogli, a onda je, mandatar Spajić obrnuo igricu i vlast podijelio sa Demokratama uz obećanje bivšem DF-u da će ući Vladu za maksimalno godinu. Na taj način BS nije valorizovao više nego sjajan rezultat sa izbora, a Spajić se ponašao kao na berzi i ustanovio da su akcije BS skupe. Pola godine kasnije, BS akcije su jeftinje, ali i dalje vrijede i sada je samo pitanje koliko. To bi logiciranjem značilo da je ulazak BS-a u Vladu izvjestan i da će biti ostvaren onda kada se utvrdi cijena, odnosno broj resora. Naravno, nakon Spajićevog masiranja ega Demokrata, odnosno utvrđivanjem njihove cijene.
Ostatak opozicije, DPS i SD (jer je URA opozicija i opoziciji i vlasti), traži izjašnjenje Bošnjačke stranke u vezi sa ulaskom u Vladu i diljenjem vlasti sa bivšim DF-om. Insistiranjem na tome DPS i SD pokazuju da nijesu prihvatili novu realnost i političke zakonitosti. Skoro da bi se moglo reći da su sebe ubijedili u to da imaju pravo trasirati tuđe političke puteve sa porukom – ko nije sa nama protiv nas je. Sa takvim stavom Crnoj Gori neće biti bolje, a neće ni tim partijama, a rizik Bošnjačke stranke ulaskom u vlast sa bivšim DF-om i vojvodom biće samo njihov.
Očigledno da je potreban novi način borbe za ideale i ciljeve, kako bi konačno pobijedila građanska i evropska Crna Gora, a ne neka politička grupacija čija se vrijednost mjeri samo brojem ministarskih mjesta.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku Standarda.
Video