No, za razliku od Vučurovića, od kog se ovako nešto i očekuje, ćutanje premijera Spajića i tolerisanje njegovih koalicionih partnera, opravdano budi sumnju, da će se zacrtani cilj ulaska Crne Gore u EU do 2028. biti samo nedosanjani san.
Najnovija poruka Vučurovića, u kojoj poziva Crnu Goru da „čuva dostojanstvo i odbaci ucjene i poniženja iz Hrvatske“ nije ništa drugo do nastavak kontinuiranih napada na susjednu članicu EU. Vučurović tvrdi da „zvanični Zagreb ne želi dobre odnose“ i da se sve svodi na „ucjene i ponižavanje“.Ni to nije dovoljno Vučuroviću, pa je za pad povjerenja crnogorskih građana po pitanju ulaska u EU, takođe kriva Hrvatska.
Apsurd ovakve retorike je očigledan, jer upravo politički subjekt kome Vučurović pripada i njegova antisusjedska politika, predstavljaju najveću prepreku evropskim integracijama Crne Gore.
Vučurović govori o „čuvanju dostojanstva“ dok u isto vrijeme napada Hrvatsku zbog zahtjeva oko logora Morinj, ratnih reparacija i školskog broda „Jadran“. Sve to prikazuje kao „hrvatske ucjene“ koje Crna Gora navodno treba „glatko odbaciti“. Time ne samo da negira obaveze proistekle iz međunarodnih sporazuma i ratne prošlosti, već i pokazuje koliko mu je stalo do evropskih standarda vladavine prava, koje tako s vremen na vrijeme usput pomene i dobrosusjedskih odnosa.
No, ono što više zabrinjava od zapaljivih izjava Vučurovića je ćutanje premijera Milojka Spajića.
Dok Vučurović i njemu slični otvoreno napadaju Hrvatsku, premijer nastavlja da ponavlja mantru da su „EU integracije prioritet“ i da se „radi veliki posao“ na putu ka članstvu. Međutim, kada najbliži partneri iz vlasti svojim porukama direktno kompromituju evropski kurs zemlje, Spajić bira da bude nijem.
Iako je i juče na pres konferenciji za premijer Bugarske Romanom Željazkovim, na pitanje o spomeniku četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću, premijer rekao da ga ne zanimju seoske teme, već isključivo priča o EU, u praksi Spajić to ne pokazuje.
Na napade koje skoro svakodnevno njegovi koalicioni partneri sprovode nad EU članicom Hrvatskom, on ćuti i toleriše nacionalističke ispade, zarad očuvanja većine, iako time urušava strateški cilj koji navodno brani.
Ovakvim kontradiktornim ponašanjem Crna Gora se ne približava Evropi nego od nje bježi, jer Evropska unija nije birokratski popis obaveza koji se može odraditi na papiru – ona je zajednica država, u kojoj nema mjesta za antisusjedsku retoriku, šovinističke ispade i stalne napade na članice.
Preporučeno
Sve dok se vlast u Podgorici bude ponašala kao da može jedno da priča, a drugo da radi, evropska perspektiva će ostati samo prazna priča za unutrašnju upotrebu.