Pobjeda je od njega zatražila odgovore na pitanje koja je instanca u crkvenoj hijerarhiji zvanično zadužena da da „zeleno svjetlo“ kako bi se određeni artefakt našao unutar sakralnih objekata, konkretno crkava. Naime, u jednoj od njih na teritoriji Crne Gore od skora se nalazi spomenik ratnom zločincu. Riječ je o kipu Pavla Đurišića, osuđenog vođe dijela četnika u Crnoj Gori, koji je sredinom avgusta „osvanuo“ u konaku Manastira Đurđevi stupovi kod Berana.
(De)montaža
Ova dvometarska statua, prvi put je otkrivena 2003. godine u selu Gornje Zaostro bez odobrenja nadležnih institucija, zbog čega je brzo uklonjena po nalogu tadašnjih vlasti. Do 8. avgusta ove godine, u više navrata su sljedbenici četničkog pokreta u Crnoj Gori i šire bezuspješno pokušavali da ponovo postave ovu statuu. Ipak, 2013. godine je na privatnom posjedu podignut spomen-kompleks i stavljen postament za kip Đurišića, koji su pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice dva puta rušili bagerom na osnovu naredbe koja je stigla iz Ministarstva kulture.To je rezultiralo, praktično, još agresivnijom pro-četničkom propagandom, pa je 2017. godine tadašnji predsjednik Skupštine opštine Berane i član Odbora za podizanje spomenika Goran Kiković najavio podizanje čak dva obilježja Đurišiću. Ovaj profesor istorije i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) potpisao je inicijativu da se spomenici nađu u Gornjem Zaostru i u centru Berana.
Aktuelni potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama Budimir Aleksić (NSD) je 2019. godine sa pozicije poslanika javno pozvao tadašnju vlast da se u Beranama zvanično podigne spomenik ovom zločincu, nosiocu Gvozdenog krsta kojim ga je odlikovao lično Adolf Hitler.
I u narednih pet godina, poštovaoci Đurišića su, sa dijelom sveštenika Srpske pravoslavne crkve, svake godine 8. avgusta imali događaje na kojima bi slavili četnički pokret i njihove vođe. Ove godine je novopostavljenu statuu Đurišića svečano otkrio mitropolit budimljansko-nikšićki SPC Metodije. Zatim je spomenik premješten u obližnju Crkvu Presvete mati Paraskeve zbog straha da će biti oduzet kao predmet kojim je počinjeno krivično djelo.
Nekoliko dana kasnije, pak, „osvanuo“ je u obližnjem Manastiru Đurđevi stupovi, koje predstavlja zvanično sjedište Eparhije budimljansko-nikšićke SPC, kao i mitropolita Metodija. Ubrzo se na društvenim mrežama pojavio i snimak kontroverznog igumana tog manastira Danila Trpčevskog (Romanova), u kojem je potvrdio poziv iz policije na razgovor povodom kipa zločinca Đurišića u objektu kojim upravlja. On je izrazio revolt zbog ispitivanja „u vezi spomenika čovjeku koji je bio kršten i u pravoslavnoj vjeri, koji se nije odrekao Hrista“.
” Ali, shvatam da je bio strah i trepet. I vojvoda Pavle, i ostali koji su bili junaci bili su kršteni, miropomazani, pravoslavni i crkva njih ne može da se odrekne. Ne treba nikog da se odreknemo, ali treba da ostavimo spomenike onih komunista koji su ubijali i Boga i ljude. Ovi barem nijesu ratovali protiv crkve”m zaključio je Trpčevski, široj javnosti poznat po uvredama koje je prošle godine upućivao vjernicima iz Berana.
Sklanjanje spomenika Đurišiću u Manastir Đurđevi stupovi koji predstavlja crnogorsko kulturno dobro, zaštićeno još 1956. godine, Uprava za zaštitu kulturnih dobara tumači kao nezakonito podizanje obilježja od Eparhije budimljansko-nikšićke.
” Shodno Zakonu o spomen-obilježjima, ako se spomen-obilježje postavlja na objektu koji je kulturno dobro ili ako se gradi na prostoru koji je zaštićena okolina kulturnog dobra, za podizanje spomen-obilježja potrebna je i saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Podsjećamo da Uprava nije dala saglasnost za postavljanje predmetnog spomenika”, naveli su iz Uprave.
No, inspektorka za kulturna dobra Dušica Šljivančanin još nije postupala po inicijativi Uprave, jer nema potrebne instrukcije treba li za ovaj slučaj konsultovati zakon ili Temeljni ugovor potpisan sa SPC.
Crkvena pravila
Iz ugla crkvenog ustrojstva, za „dolazak“ kipa ozloglašenog ratnog zločinca Pavla Đurišića „pod okrilje“ Manastira Đurđevi stupovi odluka i sva odgovornost pada na igumana tog vjerskog objekta, Danila Romanova.
” Što se tiče postavljanja slika, kipova, bilo kakvih obilježja u vjerski objekat, nadležno je isključivo lokalno sveštenstvo i njihovi nadređeni. Znači da su to biskupi ili episkopi, u zavisnosti da li je istočna ili zapadna hrišćanska tradicija. Oni su jedini nadređeni tome šta je u vjerskom objektu, s obzirom na to da je crkva odvojena od države i da, u principu, država ne može da određuje ko će šta da ima u svojoj crkvi”, stav je vjerskog analitičara Draška Đenovića.
Draško Đenović (Foto: UGC)
Takođe, ukazuje da crkva ostavlja obilježja kako sveštenim licima, tako i civilima.
” Ne postoji uslov da neko mora da bude vjerski službenik da bi bio u crkvi, u njenoj porti, na crkvenom groblju i slično. To nigde nije propisano”, dodao je on.
Pojašnjavajući da se mnogo toga može naći unutar svakog vjerskog objekta, naveo je činjenicu da u većini katoličkih crkava širom Srbije postoji hrvatska šahovnica. Uz to, dodaje, u jednom vjerskom objektu, katoličkoj kapeli nedaleko od Beograda, postoji spomenik Alojzu Stepincu. On ukazuje da je riječ o svešteniku koji se u Srbiji smatra ratnim zločincem, dok je u Hrvatskoj ta presuda ukinuta kao politička.
Kao primjer je naveo slučaj Jevrejskog groblja u Beogradu na kojem je sahranjen nekadašnji gradonačelnik srpske prijestonice Bogdan Bogdanović, iako nije bio Jevrej, ali je njegova porodica za to dobila dozvolu.
” Imamo i slučajeve da, kada odete u druge zemlje, u crkvama možete naići na određena državna obilježja. Recimo, ako je to SPC, onda su određena srpska obilježja”, podsjeća on.
Upravo takvi primjeri nerijetko se mogu vidjeti širom Crne Gore, gdje se na crkvama SPC nalaze trobojke sa krstom i četiri oscila.
” Drugo je pitanje da li bi pojedine osobe trebalo da se nalaze u crkvama, hramovima ili crkvenim portama. No, to je uvijek na odluci sveštenika i episkopa, odnosno biskupa, u zavisnosti od toga koji hrišćanskoj tradiciji pripada. Zato i kažem da je jako nezahvalno govoriti o ovom slučaju kada je u pitanju civil, ukoliko je crkva iz nekog razloga, ne znam kog i ne ulazim u to, odlučila da stane iza nekoga i stavi njegovo obilježje”, istakao je Đenović.
Tako reakcija na postavljanje spomenika osuđenom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u konaku Manastira Đurđevi stupovi kod Berana, izgleda, i dalje predstavlja „nepoznatu teritoriju“ za crnogorske institucije. Zahvaljujući Temeljnom ugovoru, koji je SPC dao nadležnosti veće nego mnogim pravnim licima u Crnoj Gori pa čak i samoj državi, Đurišić je i dalje na sigurnom. Jer, trenutno niko nema hrabrosti, a još manje volje, da javno iznese stav je li pomenuti Temeljni ugovor iznad svih crnogorskih zakona, uključujući i Ustav. Tek kada se to bude definisalo, znaće se i sudbina spomenika Pavlu Đurišiću.
Preporučeno
Video