Odsustvo gotovo svih evropskih čelnika sa Parade pobjede održane 9. maja u Moskvi povodom godišnjice kapitulacije Njemačke u Drugom svjetskom ratu, najbolji je pokazatelj do koje mjere su narušeni odnosi na kontinentu.
Još od napada ruske vojske na Gruziju 2008, zatim aneksije Krima 2014. i konačno, agresije na Ukrajinu 2022. godine, evropske članice Sjevernoatlantske alijanse (NATO) bile su pod pritiskom da povećaju vojna izdvajanja.Uprkos obećanjima najviših državnih zvaničnika, Crna Gora u 2024. godini nije uspjela da na odbranu utroši dva odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Podsjetimo, NATO je nedavno objavio infografik sa listom zemalja članica koje izdvajaju više od, do sada obaveznih, dva odsto bruto domaćeg proizvoda za odbranu, a Crna Gora se ne nalazi među njima.
U Crnoj Gori na sceni balkanska populističko-propagandna politika
Nekadašnji ministar odbrane, Boro Vučinić u razgovoru za Portal Analitika kaže da ga ovaj podatak ne iznenađuje.
„U Crnoj Gori je danas na sceni balkanska populističko-propagandna politika u nevjerovatno neozbiljnoj izvedbi i sa ogromnom količinom olakog davanja obećanja koja svakodnevno zapljuskuju naše građane“, istakao je Vučinić.
Istovremeno, dodaje on, to je praćeno demonstracijom visoke nekompetentnosti i neznanja.
„Nedavno je nekadašnji čelni čovjek Alijanse, Anders Fog Rasmusen, inače za čijeg mandata je Crna Gora ambiciozno započela proces reformi sistema odbrane u skladu sa standardima kolektivnog sistema bezbjednosti, kazao da je potrošnja od dva posto BDP-a na odbranu bila razumna ambicija za NATO 2014. godine, kada su Sjedinjene Američke Države (SAD) još igrale ulogu, iako nevoljno, globalnog policajca, ali da su ti dani sada za nama. Da bi držala korak s ruskim vojnim razvojem, Evropa mora barem udvostručiti svoje ulaganje u odbranu i otišao sa predlogom mnogo dalje, kazavši da bi Evropa trebala ciljati čak četiri posto do 2028. godine“, naveo je Vučinić.
Realno je, ukazuje sagovornik Analitike, da će ambicije koje iskazuju Njemci i Poljaci u pogledu visine izdvajanja za odbranu, vjerovatno postati standard za ostale evropske članice Alijanse.
„Prema nekim analitičkim predviđanjima Evropska unija bi trebala blisko da sarađuje sa svojim tradicionalnim partnerima, prije svih sa Velikom Britanijom, alii da traži još jačeveze s Australijom, Kanadom, Indijom, Japanom, Južnom Korejom, Novim Zelandom….Cilj ne bi bio zamijeniti američko savezništvo novim, već Evropu sa eurocentričnim NATO-om i drugim globalnim partnerima učiniti jakom i otpornom, bez obzira na stepen podrške SAD“, naglasio je Vučinić.
Stava je da s isuviše dugo Evropa oslanjala na jeftinu američku bezbjednost i tehnologiju, jeftinu rusku energiju i jeftine kineske proizvode.
U Crnoj Gori je danas na sceni balkanska populističko-propagandna politika u nevjerovatno neozbiljnoj izvedbi i sa ogromnom količinom olakog davanja obećanja
„Više to neće biti moguċe. Evropa se mora pripremiti za novi globalni poredak u kojem SAD nije više pouzdana kao do sada, već ima potpuno druge ciljeve i, kao što vidimo, neskrivena ekspanzionistička stremljenja. Jačanje odbrambenih sposobnosti EU više nije stvar izbora, već neminovnost. Stoga nove okolnosti zahtijevaju i nove strategije u kojima Evropa ima priliku da postane globalni vođa, ukoliko bude imala snage za to“, ocjenjuje Vučinić.
Olaka obećanja mogu do kraja urušiti poljuljani kredibilitet Crne Gore
Sagovornik Analitike kaže i da je Donald Tramp povratkom u Bijelu kuću furiozno započeo novi mandat.
„Sjećamo se da je nedavno poručio da, ako zemlje članice NATO-a ne plate dovoljno za sopstvenu odbranu, SAD ih neće braniti, smatrajući da zemlje članice Alijanse još ne izdvajaju koliko je potrebno u te svrhe. Kazao je da je liderima zemalja Sjevernoatlantskog saveza, tokom nedavnih razgovora jasno predočio da ih neće braniti ako ne budu odgovorne u pogledu izdvajanja za odbranu“, naveo je Vučinić.
To je, kaže on, prvenstveno poruka vodećim zemljama EU i Kanadi, kako bi ih podstakao da prekinu dosadašnju praksu znatno skromnijeg finansijskog doprinosa realizovanju aktivnosti Alijanse od napora koji su u tom pogledu činile SAD.
Teško je tome prigovoriti, posebno ako se ima u vidu da su neke članice EU poput Španije (čiji premijer Sančez je nedavno obećao da će visinu izdvajanja od dva procenta BDP ispuniti u najkraćem roku), Slovenije i Luksemburga, trenutno ispod 1,3 posto. Tu su i Belgija (1,30 posto), Kanada (1,37 posto), Italija (1,49 posto, koja se takođe sada obavezala na hitno povećanje visine ulaganja u odbranu) i Portugal (1,55 posto). Trenutno je lider po visini izdvajanja sredstava za odbranu Poljska (4.12 posto), zatim Estonija (3,43 posto) i obje zemlje, inače susjedi Rusije, su ispred SAD, koje su u prošloj godini za potrebe odbrane izdvajale 3,38 posto svog bruto društvenog proizvoda“, istakao je Vučinić.
Realno je da će ambicije koje iskazuju Njemci i Poljaci u pogledu visine izdvajanja za odbranu, vjerovatno postati standard za ostale evropske članice Alijanse
Imajući sve to u vidu, kako dodaje, Crna Gora treba da ima jasnu viziju i da uskladi nacionalne sa interesima kolektivnog sistema odbrane i da ne otvara dileme oko svog učešća u združenim misijama Alijanse.
„To prije svega podrazumijeva i veće izdvajanje za odbranu od dosadašnjeg, koje traže novonastale geopolitičke i bezbjednosne prilike u Evropi. Očekivano članstvo u EU za našu zemlju značiće i dodatnu obavezu i ozbiljnu posvećenost pronalaženju svog mjesta u novoj bezbjednosnoj arhitekturi EU. Vidjeli smo da Unijaplanira da za realizaciju plana jačanja odbrambenih kapaciteta uloži u naredne četiri godine 800 milijardi eura“, istakao je Vučinić.
Naš sagovornik je naglasio kako Crna Gora ne bi smjela da ima dilemu gdje je njeno mjesto.
„Morala bi uskladiti obećanja sa njihovim ispunjavanjem, jer ukoliko ne bude jasna i ne bude ispunjavala obaveze koje se od nje očekuju, Crna Gora će zahvaljujući neodgovornim i olako datim obećanjima njenih čelnika do kraja urušiti svoj i onako poljuljani kredibilitet i biće skroz marginalizovana. To će nesporno otvoriti i druge velike probleme, uključujući i najvažnije pitanje očuvanja njene državnosti“, upozorio je Vučinić.
Loš primjer kadrovsko popunjavanje bezbjednosnih organa partijskim članstvom
Govoreći o materijalnom statusu pripadnika Vojske Crne Gore (VCG) i Ministarstva odbrane, sagovornik Portala Analitika napominje kako je privlačenje mladih osoba za rad u vojsci i pored crnogorske vojničke tradicije bilo uvijek izazovno pitanje.
„Od samog početka, odnosno od obnove nezavisnosti kada je ponovo formirana Crnogorska vojska brižljivo se radilo na podizanju kapaciteta ljudskih resursa i stvaranju sposobnog vojnog kadra, njegovom školovanju i usavršavanju na prestižnim svjetskim vojnim akademijama. Cilj je bio da se u okviru ne velike, ali interoperabilne i sposobne vojske pruži puni doprinos sistemu kolektivne bezbjednosti i odgovori potrebama sistema odbrane i nacionalne sigurnosti u zemlji“, kaže Vučinić.
Podsjeća i da je u ranijem periodu riješen značajan broj stambenih pitanja za potrebe pripadnika Vojske Crne Gore.
„U okviru raspoloživih budžetskih mogućnosti obezbjeđivani su dohoci vojnim licima, na najvišem mogućem, iako istina ne na željenom nivou. Sve je to rađeno sa jasnom vizijom da crnogorski vojnik ima vojničko i nacionalno dostojanstvo, koje će ga učiniti jednako ponosnim kao i njegove kolege koje dolaze iz mnogo razvijenijih zemalja i da ravnopravno sa njima učestvuju u zajedničkim aktivnostima Alijanse“, naveo je Vučinić.
Ukazuje i kako crnogorski vojnik mora biti poštovan i uvažavan, možda više nego ikada do sada u državno obnovljenoj Crnoj Gori.
„Upravo zato što su regionalne i globalne bezbjednosne prilike postale bremenite izazovima i prijetnjama, kao nikada do sada u posljednjih par decenija. Sve su to razlozi zbog kojih dostojanstvo i ugled vojnog poziva nadležni državni organi imaju obavezu da izdignu na najviši nivo. To podrazumijeva i bolje plate i bolje uslove rada i brže rješavanje najvažnijih egzistencijalnih pitanja“, naglašava Vučinić.
Pretpostavke za to, kaže on, mora da stvori Vlada, a realizaciju takvih političkih odluka da sprovedu nadležni resori finansija i odbrane. Podsjeća i da su iz Ministarstva odbrane kazali da će nedavno povećanje zarada popraviti konkurentnost i atraktivnost rada u vojsci.
„Međutim, nije dovoljno da se samo kroz povećanje plata motivišu mladi za rad u vojsci. Neophodno je da se javno ukaže na značaj vojnog poziva za državu u ovim nesigurnim vremenima i da će služenje državi i narodu kroz rad u vojsci biti od strane države izuzetno poštovano, što će doprinijeti ugledu vojnika u društvu, a time i povećati interes kod mladih ljudi da se posvete vojnom pozivu“, poručuje Vučinić.
Nažalost, kako dodaje, sa druge strane, još izraženije u nekim drugim resorima, imamo sve češće loše primjere kadrovskog popunjavanja bezbjednosnih organa partijski lojalnim članstvom i pritisaka da se sposobnim pripadnicima tih organa nameću politički favoriti, kako bi se partijski priklonili aktuelnim vladajućim strukturama.
„Stvaranje resornih busija i partijskih oružanih snaga je pogubno za nacionalnu bezbjednost i sistem odbrane svake države. Plašim se da je Crna Gora u tom pogledu na putu da postane eklatantan primjer“, upozorava Vučinić.
Stvara se osjećaj nepovjerenja građana u sistem koji treba da ih zaštiti
Sagovornik Analitike osvrnuo se i na konflikt između ministra odbrane Dragana Krapovića i generala Zorana Lazarevića.
„O sukobu na relaciji čelnih ljudi u Ministarstvu odbrane sam i ranije javno govorio. Kazao sam, a i sada ponavljam, da nažalost dnevno svjedočimo sistemskoj produkciji problema u raznim oblastima od vitalnog državng značaja“, ističe Vučinić.
Kaže kako je nakon nepotrebnog izazivanja reakcije susjeda oko školskog broda Jadran, zatim javne polemike u vezi problematične nabavke patrolnih brodova za potrebe mornarice VCG, na red došla i smjena aktuelnog načelnika Generalštaba.
„U tom kontekstu sam kazao i to da kao argumentacija za čin smjene nimalo ubjedljivo ne djeluje priča o reformama i podmlađivanju u VCG. Posebno je loše kada se u funkciji dnevne politike nađu ovakve bezrazložne smjene na najodgovornijim pozicijama u oblasti odbrane i bezbjednosti, a naročito ako su to bili predizborni obračuni i izborna poruka zaposlenim u tom sistemu kako da se opredijele“, naglašava Vučinić.
Navodi i kako se na taj način stvara osjećaj nelagode, nesigurnosti i nepovjerenja građana u sistem koji treba da ih zaštiti.
„To se, takođe, posebno negativno reperkutuje na moral pripadnika vojske i ukupnu stabilnost VCG. Stoga je i postupak predsjednika Crne Gore u tom trenutku, kojim je zaustavio tu namjeru, bio odgovoran i na mjestu“, smatra Vučinić.
Podvlači kako je mukotrpno građen i stvaran sistem odbrane da bi se smjelo olako dozvoliti njegovo obezglavljivanje.
„Dobro je da se ta priča, koliko toliko, sklonila sa medijske scene, jer to nije nikome donijelo korist, ni državi na nacionalnom niti njenom međunarodnom ugledu u kolektivnom sistemu odbrane“, ocjenjuje Vučinić.
U javnom diskursu prisutna neiskrena euroatlantska retorika
Komentarisao je i potencijalno učešće crnogorskih vojnika u dvije misije koje imaju za cilj obuku ukrajinskih snaga, za koje je postignut dogovor svih članova Savjeta za odbranu i bezbjednost, ali čekanje na potvrdu odluka u Skupštini traje već mjesecima.
„Tako je, Savjet za odbranu i bezbjednost je još prošle godine dostavio Skupštini predlog odluke o učešću crnogorskih vojnika u misijama vojne pomoći za podršku Ukrajini, koja se odnosi na obuku ukrajinskih vojnika u zemljama EU. Crna Gora kao kandidat za članstvo u EU je tada zatražila i time se obavezala na upućivanje svojih pripadnika“, podsjeća Vučinić.
Prisutna je deklarativno neiskrena evropska i euroatlantska retorika kod dijela političkih subjekata vlasti koji imaju presudnu riječ, i još snažnije njihovo zalaganje da istovremeno konkretnim opstruktivnim činjenjima zaustave put Crne Gore
Međutim, kako dodaje, Skupština, koja donosi konačnu odluku o učešću u misijama, još nije stavila u skupštinsku proceduru taj akt.
„Kao što znamo, Skupština Crne Gore je jula 2022. usvojila rezoluciju o osudi ruske agresije na Ukrajinu. Podsjetimo, protiv usvajanja Rezolucije je tada glasao sadašnji predsjednik Andrija Mandić i svih 17 poslanika proruskosrpskog Demokratskog fronta. Ako imamo u vidu da se stranke nekadašnjeg DF-a protive sankcijama Rusiji i članstvu Crne Gore u NATO, onda je sasvim jasno što je razlog blokade usvajanja pomenute odluke o upućivanju crnogorskih predstavnika u mirovne misije koje se tiču obuke ukrajinskih vojnika“, ističe Vučinić.
Napominje da su ove partije u julu prošle godine ušle u Vladu Milojka Spajića, gdje su, kako dodaje, dobile značajan broj važnih resora i gdje je njihov glas dominantan.
Preporučeno
„Dakle, u Crnoj Gori danas je na sceni ambivalentna politika u kojoj je u javnom diskursu prisutna deklarativno neiskrena evropska i euroatlantska retorika kod dijela političkih subjekata vlasti koji imaju presudnu riječ, sa jedne strane i još snažnije njihovo zalaganje da istovremeno konkretnim opstruktivnim činjenjima, kao što je ovaj, zaustave taj put Crne Gore. Ono što posebno zabrinjava jeste poprilična doza abioznosti koja je zahvatila crnogorsko suverenističko biće, koje dosta ravnodušno gleda na svakodnevne erozivne procese koji se u režiji aktuelne vlasti dešavaju u našoj zemlji“, zaključuje Vučinić.
Video