Izvor:Kurir.rs

NIJE IMAO NI ZA HLEB: Igrao u očevim POCIJEPANIM patikama, a danas je apsolutni rekorder reprezentacije

Iako još uvijek nije maksimalno spreman, napadač Intera Romelu Lukaku (29) najvjerovatnije će predvoditi napad Belgije u izuzetno važnom meču posljednjeg kola Grupe F protiv slekcije Hrvatske.

Sjajni napadač je zbog povrede propustio duel sa Kanadom, a protiv Maroka je odigrao samo 10 minuta, međutim, Belgija mora da trijumfuje protiv Hrvatske, a to će teško ostvariti bez ubjedljivo najboljeg strijelca u istoriji ove reprezentacije.

Lukaku je za reprezentaciju upisao 103 nastupa i apsolutni je rekorder sa 68 postignutih golova za nacionalni tim. U svojoj bogatoj karijeri nastupao je za Anderleht, Čelsi, Everton, Mančester junajted i Inter. Postao je jedan od najskupljih igrača svih vremena, a krenuo je sa samog dna…

Svojevremeno, u jednoj emotivnoj ispovjesti koju je dao za popularni portal “The Players Tribune” sjajni Belgijanac je otkrio kroz kakav pakao je prolazio tokom svog odrastanja.

Njegova priča će vas zalediti…

“Tačno se sjećam momenta kada sam saznao da više nemamo novca. U glavi mi je i dalje slika majke u kuhinji i pogleda na njenom licu. Imao sam šest godina i došao sam kući na ručak za vrijeme pauze u školi. Moja mama je imala isti meni svaki dan: hljeb i mlijeko. Kad si dijete ne razmišljaš puno o tome. Mislim da je to bilo sve što smo mogli priuštiti.

Kad sam jednog dana došao u kuhinju, vidio sam majku ispred frižidera s kutijom mlijeka, kao i obično. Međutim, sada je miješala nešto unutra. Baš je protresla kutiju. Nisam razumio šta se dešava… Donijela je ručak do mene i nasmijala se kao da je sve u redu. Tada sam shvatio…

Pomiješala je vodu sa mlijekom. Nismo imali dovoljno novca do sljedeće nedjelje. Bili smo totalno bez novca. Ne samo siromašni, već bez ičega.

Moj otac je bio profesionalni fudbaler, ali pred kraj njegove karijere, sve pare su nestale. Prva stvar bez koje smo ostali je kablovska televizija. Nije više bilo fudbala. Kasnije se dešavalo da po nekoliko nedjelja nemamo ni struje, tople vode…

Dešavalo se da majka uzme hljeb iz pekare i zamoli ih da plati drugi dan. Oni su znali mene i mog mlađeg brata, pa su joj dopuštali da uzme hljeb u ponedjeljak, a plati tek u petak.

Nisam mogao više gledati majku kako tako živi. Ne, ne, ne. Nisam to mogao dopustiti.

Ljudi u fudbalu vole da govore o mentalnoj snazi. Pa, ja sam najsnažniji lik kojeg ćete ikad upoznati. Zato šta se sjećam sjedjenja u mraku s bratom i majkom, molitvi, razmišljanja, vjerovanja, znanja… da će se to ostvariti.

I konačno sam joj jednog dana rekao: ‘Mama, promijeniće se. Vidjećeš. Igraću fudbal za Anderleht, to će se uskoro desiti. Biće nam dobro, ne moraš više da brineš.’

Da vam kažem nešto – svaku utakmicu koju sam ikad igrao je bila kao finale. Kad sam igrao u parku to je bilo finale. U vrtiću – finale. Najozbiljnije to govorim. Svaki put kad sam šutirao na gol, htio sam da rastrgnem loptu. Puna snaga.

Kad sam porastao naglo neki treneri i roditelji su se zabrinuli. Nikad neću zaboraviti prvi put kad me neka odrasla osoba upitala: ‘Hej koliko ti imaš godina? Koje si godište?’‘Jeste vi ozbiljni?’

Kad sam imao 11 godina, igrao sam za mladi time Liersea, i jedan roditelj od momaka iz druge ekipe je htio da me zaustavi pri ulasku na teren. Govorio je: ‘Koliko ovaj ima godina, gdje mu je lična karta? Odakle je on?‘

Pomislio sam, odakle sam ja? Šta? Rođen sam u Antverpu, ja sam iz Belgije.

Otišao sam po ličnu iz torbe i pokazao je svima. Oni su je uzeli, gledali je kao detektivi i sjećam se kako mi je krv ključala venama.

‘O, sad ću vašeg sina još više izubijati. Ionako bih ih sve razbio, ali sad ću ga uništiti. Moraćete da vozite kući uplakanog dječaka.’

Htio sam da budem najbolji fudbaler u belgijskoj istoriji. To je bio moj cilj. Ne biti dobar, ne odličan, već najbolji. Igrao sam s toliko ljutnje, zbog mnogo stvari. Zbog pacova koji su trčali po našem stanu, jer nisam mogao da gledam Ligu Šampiona, zbog toga kako su me drugi roditelji gledali. Kao da sam bio na misiji.

S 12 godina postigao sam 76 golova na 34 utakmice. Dao sam ih sve u očevim patikama. Kad smo imali isti broj stopala, dijelili bismo patike.

Sezona 2008/2009. Jedva da je igrao za U19 selekciju Anderlehta. Te sezone je morao da potpiše ugovor. Kako će to da uradi ako nije ni u prvih 11 U19 tima?

“Opkladio sam se sa trenerom. Rekao sam mu: ‘Ako mi daš da igram, obećavam 25 golova do decembra!’ Smijao se. Bukvalno. Rekao sam: ‘Hajde onda da se kladimo.’ Pristao je. Ako ne uspijem, idem na klupu. Rekao sam: Važi, ali ako uspijem ti moraš da čistiš sve one mini kombije što igrače vode kući sa treninga. Pristao je. Najgluplja opklada koju je napravio. Dao sam 25 u novembru. Brate, prije Božića smo jeli palačinke. Neka to bude lekcija: Ne igraj se sa gladnim dječakom”.

Rekao sam majci da ću uspjeti sa 16 godina. Zakasnio sam za 11 dana. Potpisao sam ugovor sa Anderlehtom.

Preuzmite našu aplikaciju

NAJNOVIJE

Bratić: Ne plašim se ni sudova ni tužilaca

"Nemam ništa protiv postupaka i ne plašim se se sudova ni tužilaca, radi se o ljudima koji...

Vučić o suđenju Belivukovoj grupi: Lalić rekao da je...

Odgovarajući na pitanje o svjedočenju Lalića pred Specijalnim sudom na suđenju kriminalnom klanu Veljka Belivuka i navodima...

Suđenje bivšim radnicima Željezare: Tvrde da su branili fabriku...

Odluka da protest koji su započeli 2. juna prošle godine, dva i po mjeseca kasnije iz kruga...

Još 26 novooboljelih od koronavirusa, aktivnih slučajeva 330

U prethodna 24 sata IJZ nije prijavljen nijedan smrtni slučaj povezan sa kovidom-19. Oporavile...

Ardeleanu sa Klarićem: Rumunija pruža bezrezervnu podršku Crnoj Gori...

Ambasador Ardeleanu naglasio je da je Rumunija otvorena za saradnju i razmjenu iskustava te istakao naročito dobru...

NAJČITANIJE

guest

0 Comments
Inline Feedbacks
Pregledajte sve komentare