“Američka je privreda brže rasla i bolje se plasirala po mnogim drugim makroekonomskim pokazateljima kada je predsjednik bio demokrata nego kada je bio republikanac”, ocijenili su u analizi “Predsjednici i američka ekonomija”, koju su napravili još 2014. godine, poznati ekonomisti Alan Blinder i Mark Votson sa Prinstona.
U mandatima demokratskih predsjednika američki BDP rastao je 1,8 postotnih bodova višeBlinder i Votson su analizirali stanje američke privrede u vrijeme mandata američkih predsjednika nakon Drugog svjetskog rata, odnosno od Harija Trumana do Baraka Obame. Njihov je zaključak da je američka privreda u vrijeme demokratskih predsjednika u prosjeku rasla po 1,8 postotnih bodova većim stopama nego u vrijeme republikanskih predsjednika.
Na sličan zaključak upućuje i analiza američkog ekonomskog portala thebalance.com, koji je analizirao krvnu sliku američke ekonomije još od republikanskog predsjednika Herberta Huvera, koji je SAD vodio u vrijeme Velike depresije, u koju je SAD i svijet 1929. gurnuo slom berze, pa do Donalda Trampa. Naravno, podaci za Trampov mandat još su manjkavi jer nedostaju precizne brojke za prošlu godinu, no i takvi podaci, preuzeti iz službene američke statistike, pokazuju da su prevagu u ekonomskoj politici u poslednjih 90 godina imali demokratski predsjednici, prenosi Indeks.
Brutalan pad ekonomske aktivnosti u vrijeme Velike depresije
Tako je, pokazuju podaci U.S. Bureau of Economic Analysis (BEA), agencije u sklopu saveznog Ministarstva trgovine, američka privreda imala najveći pad u vrijeme velike krize krajem 20-ih i početkom 30-ih godina prošlog vijeka, u vrijeme Huverovog mandata, kada je godišnje u prosjeku padalo 9,3 posto. S druge strane, najveću prosječnu godišnju stopu rasta BDP-a SAD su imale u vrijeme Huverova naslednika, demokrata Frenklina Ruzvelta, kada je prosječna godišnja stopa rasta dosegla 9,3 posto.
Naravno, na ekonomski uspjeh (ili neuspjeh) nisu uticale samo mjere koje su sprovodili američki predsjednici. Huverov mandat obilježila je vjerovatno najgora ekonomska kriza u 20. vijeku, koja je milione Amerikanaca ostavila bez posla i prihoda, a mnoge i bez krova nad glavom. Ipak, odgovor Huverove administracije bio je mlak i u načelu se svodio na prepuštanje tržištu da riješi nagomilane ekonomske probleme. Posledica je bila pravi ekonomski potop.
S druge strane, Ruzvelt je svojim Nju dilom, mjerama državne intervencije u ekonomiju, a posebno pokretanjem niza infrastrukturnih radova, preokrenuo trendove i SAD usmjerio na put brzog rasta. No, Ruzveltu su u pojedinim od niza njegovih uzastopnih mandata u prilog išle i međunarodne okolnosti. Kada je izbio Drugi svjetski rat, SAD je najprije pokušavale zadržati neutralnost, a nakon japanskog napada na Perl Harbor, što je ujedno bio i jedini pravi ratni čin na američkom tlu (izuzmemo li kratkotrajnu japansku okupaciju nekoliko malih ostrva u Aleutima kod Aljaske), uključuje se u rat na strani Saveznika i postaje ne samo “arsenal demokratije” nego i pravi arsenal oružja i municije za Saveznike te njihov finansijer. Pojednostavljeno, Drugi svjetski rat je dao velik zamah američkoj industriji, a posljedica toga bile su i velike stope privrednog rasta.
Status supersile Ameriku učinio zavisnijom od ostatka svijeta
Nakon završetka Drugog svjetskog rata SAD postaju jedna od dviju supersila. Novi status za Vašington je značio i nove izazove, posebno nakon izbijanja hladnog rata. Uz to, američka je ekonomija postala znatno zavisnija od zbivanja u ostatku svijeta. No, i u posleratnom razdoblju, u znatno izmijenjenim okolnostima, nastavljena je, kako pokazuju podaci, praksa bržeg ekonomskog rasta u vrijeme demokratskih nego u vrijeme republikanskih predsjednika. Tako je američka privreda u vrijeme Džona Kenedija rasla po prosečnoj godišnjoj stopi od 4,4 posto, a u vrijeme Lindona Džonsona po stopi od 5,3 posto, što je i najbrža prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u mandatu nekog posleratnog stanara u Bijeloj kući.
S druge strane, američka je privreda, kako pokazuju podaci, u vrijeme republikanskog predsjednika Ričarda Niksona godišnje rasla po prosječnoj stopi od 3,5 posto, a u vrijeme njegovog naslednika Džeralda Forda po prosečnoj stopi od samo 1,6 posto. Nešto brži rast BDP-a u vrijeme republikanskih predsjednika zabilježen je 80-ih godina prošlog vijeka, tokom mandata Ronalda Regana i njegovog programa Ratovi zvijezda, u prosjeku 3,5 posto godišnje, te Džordža Buša starijeg, u prosjeku 2,3 posto godišnje.
Korona uništila ekonomske rezultate iz prve tri godine Trampovog mandata
I kod demokrata postoje izuzeci koji potvrđuju pravilo. Na primjer, prosječna stopa rasta američkog BDP-a u vrijeme Trumana iznosila je, prema dostupnim podacima, samo 1,3 posto. I za vrijeme vladavine Baraka Obame stopa rasta bila je srazmjerno mala, u prosjeku samo 1,6 posto godišnje. Ipak, prema dostupnim (i nepotpunim) podacima, najslabiji rast zabilježen je u vrijeme Trampa, samo 0,4 posto godišnje, pri čemu valja voditi računa o tome da su prve tri godine Trampove administracije bile u znaku ekonomske ekspanzije, no da je koronakriza izbrisala praktično sve što je dotad napravljeno.
“Demokratski predsjednici se uglavnom biraju kada kriza koincidira s izborima, odnosno kada ljudi žele promjene. Tada kejnzijanci imaju šta da rade”, ocenjuje za Indeks Vedrana Pribičević iz Zagrebačke škole ekonomije i manadžmenta.
Dodaje i kako su spoljni faktori, koji u velikoj mjeri utiču na američku privredu, dosad uglavnom išli na ruku demokratama. Mahom je riječ o naftnim šokovima koji su se češće događali u vrijeme vladavine republikanaca. Uz to, ističe Pribičević, fiskalna i monetarna politika u vrijeme vladavine demokrata po pravilu je ekspanzivnija. Važnu ulogu u cijeloj priči imaju i tehnološki napredak i rast produktivnosti, što za SAD rezultira boljim uslovima međunarodne razmjene, iako je tu uticaj administracije ograničen.
Dodajmo ovome kako veliku ulogu u američkom ekonomskom životu ima i vojna industrija. Humanitarni i politički bilans ratova i intervencija je razoran i tragičan, ali američka ekonomija od tih ratova ima koristi.
Bajden poseže za praksom svojih demokratskih prethodnika
Kako sada stvari stoje, Bajden će posegnuti za praksom demokratskih prethodnika i pojačati angažman države u američkoj ekonomiji kako bi SAD podigao sa recesijskog dna na koje ga je gurnula koronakriza.
Preporučeno
Iz njegove su administracije već najavili brojne mjere pomoći stanovništvu i firmama, kao i novu varijantu Nju dila, s naglaskom na obnovi i gradnji infrastrukture. No, posledica toga biće i rast proračunskog deficita i javnoga duga.
Video