Posebno se apostrofiralo da je taj Miloševićev posljednji korak u dolasku na vlast, bio ujedno i prvi korak u raspadu Jugoslavije. I često se postavljalo pitanje da li je mogla da se sačuva Jugoslavija da je Osma sjednica imala drugačiji ishod. U to vrijeme dok se Milošević Srbima još uvijek obraćao sa “drugarice i drugovi”…, piše list Nedeljnik.
Milošević je tada povukao jedan neočekivani potez, uveo je televizijske kamere. Žestoki obračun u državnom vrhu Srbije, a on je pustio da građani Srbije mogu da gledaju. Sjednica je počela 23. septembra u kasnim poslepodnevnim časovima, a završena je 25. septembra u ranim jutarnjim satima. I sve je to bilo na televiziji. Milošević je to uradio zato što je u tipičnom komunističkom maniru prije toga ‘završio posao’ i pripremio ishod te sjednice.
Dragiša Buca Pavlović, šef beogradske partijske organizacije, bio je glavna Miloševićeva meta na Osmoj sjednici. On je na tom mjestu naslijedio upravo Slobodana Miloševića. Pavlović je 11. septembra osudio srpski nacionalizam kada je izgovorio čuvenu rečenicu o “olako obećanoj brzini” i rekao da zapaljive riječi ne donose ništa osim požara.
Već 14. septembra uslijedio je napad na njega u tekstu ‘Olake ocjene Dragiše Pavlovića’ objavljenom u Politici ekspres.
Istoga dana Ivan Stambolić je pred delegatima srpske Skupštine obrazlagao predlog Predsjedništva da se pristupi promjeni republičkog Ustava. Milošević je sjedio u prvom redu, u društvu generala Nikole Ljubičića.
Dragiša Pavlović i Ivan Stambolić pokušavaju da se odbrane. Pavlović 17. septembra održava sjednicu Gradskog komiteta u proširenom sastavu, gdje je dobio podršku. Većina ljudi je na njegovoj strani, ali mnogi se kolebaju.
“Ostaje upamćen primjer Aleksandra Bakočevića i Dragana Tomića koji su 17. septembra podržali Pavlovića, a na Osmoj sjednici Miloševića. Za razliku od njih, Radoš Smiljković, Jagoš Purić, Slobodanka Gruden, Dušan Mitević, Slobodan Jovanović, Zoran Todorović Kundak i Snežana Aleksić odmah su podržali Miloševića”, navodi i istoričar Kosta Nikolić za Nedeljnik.
Prije okršaja sa Dragišom Bucom Pavlovićem i Ivanom Stambolićem na čuvenoj Osmoj sjednici, Slobodan Milošević je prethodno organizovao 18. i 19. septembra prelomnu zatvorenu sjednicu Predsjedništva CK SKS u proširenom sastavu Predsjedništva, sa predsjednicima regionalnih komiteta, vodećim funkcionerima republike, predstavnicima pokrajina, predsjednicima komisija Centralnog komiteta i predstavnicima federalnog vrha…
Ta sjednica trajala je 23 sata, a u debati je učestvovalo 49 govornika. Predsjedništvo je odlučilo da predloži Centralnom komitetu da se Dragiša Pavlović razriješi dužnosti člana Predsjedništva CK. Za taj predlog glasalo je 11 članova, a četvoro je bilo protiv, uz petoro uzdržanih. Da je jedan manje bio “za”, ne bi bilo većine.
Na toj zatvorenoj sjednici stvari nisu bile toliko izgledne za Miloševića. Zato se i navodi da je to zapravo ključna tačka njegovog dolaska na vlast, kada je istorija možda mogla da ode u drugom smjeru.
U nekim tadašnjim organima, kao u Predsjedništvu RK SSO Srbije, za odluku bilo je potrebno da glasova ‘za’ bude više nego onih koji su ‘uzdržani’ i ‘protiv’. Ako se to pravilo primjenjivalo i u Predsjedništvu CK SKS, onda je praktično Milošević na toj sjednici pobijedio za samo jedan glas.
“Na toj zatvorenoj sjednici jedan glas je odlučio. Istorija bi se drugačije pisala. Vidite šta jedan glas odluči. Ta sjednica je dugo trajala. Iza ponoći zove me Momčilo Baljak da mi javi: Bucu će protjerati iz Partije, tebe u Sibir… Tu je sve odlučeno. Sve posle je bio šou za publiku”, ispričao je za aktuelni broj Nedeljnika Radmilo Kljajić, u to vrijeme jedan od najbližih Stambolićevih i Pavlovićevih saradnika.
Jedan glas od 11 kojih su glasali za Miloševića, možda je mogao da promijeni sve…
Preporučeno
Izvor: Blic
Video