Plitke munje su neuobičajen oblik električnog pražnjenja iz oblaka koji sadrži vodenu otopinu amonijaka, dok munje na Zemlji potiču iz oblaka s vodom.

Naučnici su takođe otkrili da žestoke grmljavinske oluje, po kojima je Jupiter već odavno poznat, mogu formirati grad bogat amonijakom koji su stručnjaci prozvali mekanim lopticama (engl. mushballs). Smatra se da takva vrsta grada skuplja amonijak i vodu iz gornje atmosfere i prenosi ih u Jupiterove atmosferske dubine, piše NASA.

Prije se smatralo da munje na Jupiteru nalikuju onima na Zemlji

Otkad su znanstvenici iza NASA-ine misije Voyager 1979. godine prvi put vidjeli blještave munje na ovoj divovskoj planeti, smatrali su da one nalikuju onima na Zemlji, odnosno da se pojavljuju samo u onim olujama gdje se voda nalazi u sva tri agregatna stanja – tečnom, čvrstom i gasovitom.

To bi značilo da se oluje na Jupiteru odvijaju na 45 do 65 kilometara ispod vidljivih oblaka i na temperaturama od oko 0 stepeni Celzijusa. Letjelica Voyager je, kao i sve druge misije oko Jupitera prije Džunoa, vidjela munje kao sjajne mrlje na vrhovima oblaka, što je ukazivalo na to da bljeskovi potiču iz većih dubina.

Povezani članci

Svijet

NASA suočena sa starenjem opreme za šetnju u svemiru

Život

NASA poslala letjelicu na Jupiterov satelit, vjeruje da tamo postoji život

Život

Amerika gubi od Kine u trci za dominaciju nad Mjesecom?

Ipak, bljeskovi koje je uočila letelica Džuno na Jupiterovoj mračnoj strani govore jednu drugačiju priču.

“Kada smo prišli bliže Jupiterovim gornjim oblacima, vidjeli smo nešto iznenađujuće – manje, plitke munje koje nastaju na mnogo većim visinama u Jupiterovoj atmosferi nego što se prije pretpostavljalo da je moguće”, rekla je fizičarka Hajdi Beker iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.

Beker i njene kolege smatraju da snažne grmljavinske oluje na Jupiteru bacaju kristale vode i leda visoko u atmosferu planete, odnosno 25 kilometara iznad Jupiterovih vodenih oblaka. Tamo se ti kristali spajaju s parom amonijaka koja otapa led stvarajući otopinu amonijaka.

Na tako velikim visinama, temperature su ispod minus 88 stepeni Celzijusa, što je preniska temperatura za ostanak vode u tečnom stanju.

“Na tim visinama amonijak djeluje poput antifriza, snižavajući talište vodenog leda. Time omogućava stvaranje oblaka s vodenom otopinom amonijaka”, rekla je Beker.

“Nakon toga se kapljice otopine amonijaka sudaraju s nadolazećim kristalima leda i elektrificiraju oblake. Ovo je bilo veliko iznenađenje, budući da na Zemlji ne postoje oblaci sastavljeni od vodene otopine amonijaka.”

Naučnici su na Jupiteru otkrili i neobičan grad, ili ledenu kišu, (nazvanu mushballs) koja se sastoji od dvije trećine vode i jedne trećine plina amonijaka.

Ove mekane loptice grada sastoje se od gnjecavog sloja otopljenog amonijaka i leda koji je prekriven debljom ledenom korom. Ovj grad formira se na sličan način kao i onaj na Zemlji – loptice postaju sve veće kako se kreću kroz atmosferu.

“Na kraju ove loptice postanu toliko velike da ih više ne mogu držati gornje struje i padaju dublje u atmosferu. Tamo ih čekaju više temperature i one se na kraju otapaju i u potpunosti ispare”, rekao je astrofizičar Tristan Gijo sa Univerziteta Côte d’Azur u Francuskoj.

“Takva vrsta grada ovim procesom dovodi amonijak i vodu do dubokih atmosferskih nivoa planete”, dodao je.