Jedno je sigurno: nakon nedjeljnih (26.septembra) njemačkih izbora, Pariz će vrlo pomno pratiti tok pregovora za formiranje njemačke vlade, kaže Joachim Schild, profesor sa Univerziteta Trier specijalizovan za francusko-njemačke odnose u EU.

Za sada je još uvijek nejasno koje će stranke formirati buduću njemačku vladu. Većina analitičara smatra savez Zelenih i liberala (FDP) sa socijaldemokratskim SPD -om ili konzervativnim CDU/CSU najvjerojatnijim.

“S francuske strane postoje rezerve u pogledu učestvovanja FDP-a u vladi”, rekao je Schild za EURACTIV, objašnjavajući da se za mnoge ta stranka “zalaže za čvrstu liniju u ekonomskoj i finansijskoj politici, koja se ponekad tumači kao nacionalno egoistična ”.

Liberali se protive ključnim projektima francuske politike EU-a, poput zajedničkog duga za cijelu EU ili evropskih garancija depozita, koji nedostaje za dovršenje Evropske bankarske unije.

Nasuprot tome, vodećeg kandidata SPD -a, bivšeg ministra financija Olafa Scholza, Francuzi bi objeručke prihvatili, objasnio je Schild. To je uprkos tome što ne utjelovljuje ulogu frankofilskog Evropljanina koliko njegov konzervativni konkurent Armin Laschet.

Povezani članci

Politika

Kako se glasalo u naseljima u Podgorici

Politika

Analiza lokalnih izbora DFC-a: Evidentna hibridna aktivnost SPC u kampanji

Svijet

Makron je pokazao da zna pokrenuti ustavne mehanizme zaštite demokratskog poretka

“Scholz se pokazao sposobnim da se prilagodi francuskim partnerima, te je pronašao radnu metodu za rješavanje razlika”, rekao je dodajući da je sadašnji ministar finansija uspostavio povjerenje i bliski odnos sa svojim francuskim kolegom, Brunom LeMaireom.

Schild je rekao da će Scholzu uloga ministra finansija, dok je spremao paket za oporavak od pandemije, za koju je EU prvi put preuzela zajednički dug, vjerojatno donijeti bodove u Parizu.

Povezano sa obustavom kočenja nacionalnog duga tokom krize, Scholzova otvorenost prema zajedničkom dugu EU predstavlja odstupanje od tradicionalnog njemačkog stava fiskalne strogosti. Za Schilda ostaje da se vidi hoće li se Scholz ponašati “više kao socijaldemokrata ili više kao njemački ministar finansija”.

Za Francusku, koja će predsjedati Vijećem EU -a 1. januara 2022., mnogo zavisi od toga ima li Njemačka vladu sposobnu osvojiti većinu do kraja ove godine – i koje će stranke biti u njoj.

Makronističko vođstvo želi ostaviti trag u pitanjima Evropskog pakta stabilnosti i strateške autonomije. U zavisnosti od toga koje stranke čine buduću koaliciju u Berlinu, Pariz će imati više ili manje manevarskog prostora.

No, uprkos hitnoj situaciji za Francusku, među francuskim političarima vlada uočljivo ćutanje od objave izbornih rezultata. Na dan izbora (26. septembra) Emmanuel Macron tvitovao je o vakcinama u Africi, naslovu svjetskog prvaka francuskog biciklista Juliana Alaphilippea i događaju Global Citizen Live – ali predsjednik nije progovorio niti jednu riječ o njemačkim izborima.

Uopšte ne čudi, kaže Éric-André Martin, glavni sekretar Odbora za proučavanje francusko-njemačkih odnosa (Cerfa) pri Francuskom institutu za međunarodne odnose (IFRI), s kojim je razgovarao EURACTIV. Nakon što je izabran za predsjednika 2017. godine i saveznih izbora te iste godine, Macron se okrenuo Njemačkoj pun očekivanja – samo da bi pronašao svoj mladenački entuzijazam koji je ugušila povučenost Angele Merkel, rekao je Martin.

Njegov poznati govor na Sorboni 26. septembra 2017., u kojem je Macron izrazio nadu u dinamičniju EU, jednostavno je “pao u vodu”, dodao je.

Ovaj put se ne smije prenagliti i moraju se izbjeći prevelika očekivanja, rekao je Martin. Pariz mora biti u stanju “poslati jasne signale Njemačkoj bez ostavljanja utiska da želi da se miješa u unutrašnje stvari”.

Sve dok nije jasno ko će voditi Njemačku kao kancelar, rekao je, Francuska mora izbjegavati oštre poteze.

Budući da se očekuje da će koalicijski pregovori trajati mjesecima, Pariz mora ostati strpljiv. Jer čak i ako se vrijeme nakon izbora u inostranstvu često percipira kao vakuum moći, ti su mjeseci zapravo od velike važnosti jer kreiraju stubove njemačke politike i čine državu “upravljivom” za sljedeće četiri godine.

Bilo je potrebno, rekao je, zapamtiti da Njemačka nikako ne doživljava vakuum moći nakon izbora na isti način. Uostalom, “stara” vlada nastavlja da se brine o tekućim poslovima.

Francusko-njemački odnosi stoga mjesecima nisu na ledu, “postoji snažna kultura dijaloga i saradnje” između zemalja, rekao je Martin, “a na administrativnom nivou ta se saradnja nastavlja kao i obično”.