Naime, Orban je podsjetio da je Mađarska sabotažu Sjevernog toka odmah kvalifikovala kao teroristički akt, a nedostatak oštre reakcije Njemačke nazvao „manifestacijom nedostatka suvereniteta“.

„Budimpešta je odmah jasno stavila do znanja da postoji još jedan gasovod – ne Sjeverni tok, već Južni tok, kojim se gas doprema iz Rusije duž južnog koridora, do Turske, Bugarske, Srbije, Mađarske. Zajedno sa premijerkom Srbije i predsjednikom, napomenuli smo da ako neko sa južnim koridorom želi da uradi isto što je urađeno sa sjevernim, onda ćemo to smatrati povodom za rat, terorističkim napadom i odmah ćemo odgovoriti“, kazao je mađarski premijer.

Da li su to neiživljene dječačke maštarije ili potpuna ljudska nezrelost, postavlja pitanje Žarko Korać, nije lako dokučiti ali jedno je sigurno, dodaje, mali i ne baš naročito bitni politički lideri bi da budu mnogo veći.

 – Zato prijete drugima ratom, velikim vojskama koje će ih vjerno služiti i koje će biti nepobjedive. Možda bi to bilo i smiješno da na prostoru bivše Jugoslavije nije nedavno bilo ratova sa više od stopedeset hiljada mrtvih, i milionima ranjenih i unesrećenih – podsjeća Korać.

Dovoljno je da se čovek samo okrene oko sebe, kaže, i vidi tragične posljedice tih ratova pa da ga prodje želja za ovakvim junačenjem.

Povezani članci

Svijet

Korać: Zapad podržava Vučića zbog litijuma, ali i obećanja Merkelovoj da će riješiti Kosovo

Svijet

Korać: Prijetnja Vučića Kurtiju bila je jasna, druga je stvar što se ona kao bumerang vratila Beogradu

Svijet

Orban: Evropskoj uniji potrebniji Balkan nego obrnuto

– Za poslednjeg vojnog “heroja”, nakon Dodika, prijavio se madjarski predsednik Viktor Orban. Inače njegov politički prijatelj. Ne znam da li je Orban ikada služio vojsku ili držao pušku u ruci, ali sam siguran da svaki pravi vojnik cijeni miri i izbjegava rat upravo jer zna njegovu cijenu – kaže Žarko Korać.

I s kim bi Orban ratovao? Sa Nato? Nekom nepoznatom kosmičkom silom?, pita Korać.

– Teško našem regionu sa ovakvim političkim liderima. Udebljali od dobre ishrane i lijepog života, računa u stranim bankama i velike imovine, oni bi da razbiju monotoniju svakodnevnog života i da se zato igraju adolescentnih ratnih igara. Samo tu postoji jedan problem, oni ne bi platili cijenu tih ratova. Platili bi kao i uvek kroz istoriju, obični ljudi – upozorava Žarko Korać.