Međutim, ono što često zaboravljamo jeste da naša razmišljanja oblikuje kultura stalne produktivnosti i opipljivih nagrada koja nas okružuje. Iz te perspektive, ove mentalne navike će očigledno izgledati kao distrakcije koje treba ispraviti. A ne kao kognitivni procesi koje treba razumjeti.

Psihološka istraživanja pokazuju da, pod odgovarajućim uslovima, ova na prvi pogled neproduktivna ponašanja mogu odražavati kognitivnu fleksibilnost, kreativno rješavanje problema i sposobnost mozga da adaptivno mijenja režime razmišljanja. Drugim riječima, umjesto da budu mentalni „prekidači“, ona mogu da budu znak aktivnog uma koji obavlja važne zadatke u pozadini.

Evo dvije uobičajene navike koje mnogi ljudi ignorišu ili pokušavaju da suzbiju. Šta one zaista znače, kada mogu biti korisne i kako im pristupiti sa psihološkom nijansom.

Navika sanjarenja

Lutanje uma, ili skretanje pažnje sa trenutnog zadatka ka sopstvenim mislima, dugo se smatralo znakom nepažnje. Ipak, novija istraživanja pokazuju da ono takođe može podržati kreativno razmišljanje i kognitivnu fleksibilnost.

Povezani članci

Život

Tri jednostavne navike kao temelj dužeg, zdravijeg i ispunjenijeg života

Život

Sedam navika koje po psihologiji pokazuju da neko ima nizak nivo inteligencije

Život

Djeca vole kada roditelji imaju ove četiri navike

Na primjer, studija iz 2025. sa više od 1.300 odraslih osoba otkrila je da namjerno lutanje uma (tj. kada osoba svjesno dopušta sebi da sanjari) predviđa bolju kreativnost.

Ljudi sa većim sklonostima ka spontanom lutanja uma takođe pokazuju bolje rezultate u zadacima koji zahtijevaju brzo prebacivanje između mentalnih setova. To je jasan znak fleksibilnog razmišljanja.

Još jedna navika blisko povezana sa lutanjem uma jeste individualni kapacitet za spontano razmišljanje. Studija iz 2024. godine, objavljena u PNAS Nexus, analizirala je uzorke spontanih misli kod više od 3.300 učesnika koristeći obradu prirodnog jezika. Rezultati su pokazali da se nespontane misli obično organizuju oko informacija relevantnih za ciljeve i podržavaju konsolidaciju memorije. Drugim riječima, „ležerno“ razmišljanje često služi adaptivnim kognitivnim funkcijama. I ne predstavlja nasumičan mentalni šum.

Važno je napomenuti da lutanje uma nije čarobni lijek. Njegove koristi se ostvaruju samo kada je u ravnoteži sa kontrolom pažnje. Ako primijetite da vam um često luta, a takođe imate dobru koncentraciju i samosvijest, tada vjerovatno koristite mentalni režim koji podržava kreativnost, fleksibilno razmišljanje i rješavanje problema.

Navika da govorite sami sa sobom

Razgovaranje sa sobom, bilo tiho u glavi ili tiho naglas, može djelovati čudno ili čak neurotično spolja. Međutim, psihološka istraživanja sugerišu da unutrašnji govor i pričanje sa sobom mogu zapravo podržati samoregulaciju, planiranje i metakogniciju (čin razmišljanja o sopstvenim mislima).

Studija iz 2023. godine, sprovedena na studentima i objavljena u časopisu Behavioral Sciences, pokazala je značajnu korelaciju između korišćenja unutrašnjeg govora i mjera samoregulacije i jasnoće samospoznaje. Drugim riječima, osobe koje češće „pričaju sa sobom“ pokazuju jasniji osjećaj sopstvenog identiteta i bolju samoregulaciju.

Naravno, to ne znači da pričanje sa sobom direktno ukazuje na veću inteligenciju. Umjesto toga, sugeriše se da unutrašnji govor funkcioniše kao kognitivna „podrška“ ili način organizacije kompleksnih ideja, sekvenciranja akcija i praćenja ciljeva.

To znači da, eksternalizujući misli unutar sebe (ili tiho naglas), mozak lakše smanjuje kognitivni šum. Kao rezultat, može efikasnije strukturisati apstraktne ili emotivno nabijene probleme. Dakle, ako primijetite da kroz misli mrmljate, to može da bude način vašeg mozga da pretvori haotično razmišljanje u uređen plan ili samorefleksiju.

Međutim, kao i kod lutanja uma, pričanje sa sobom koristi samo umjereno. Prekomjerno ili negativno pričanje sa sobom, naročito u obliku preispitivanja ili oštre samokritike, može narušiti fokus i mentalno blagostanje. Kada se koristi konstruktivno, unutrašnji dijalog može pretvoriti polu-misli u konkretne akcione planove.

Šta uraditi ako imate ove „iritantne“ navike

Ako imate jednu ili obje ove navike, uvijek se podsjećajte da s vama nema ništa loše. Obje su izuzetno česte i potpuno normalne. Ipak, uprkos njihovim prednostima, one nisu nužno garantovani znak genijalnosti.

U stvarnosti, veze između ovih navika i produktivnih ponašanja zavise od konteksta i uslova. To znači da umovi koji svrsishodno lutaju, razgovor sa sobom korišćen za planiranje, a ne preispitivanje i odmor u ravnoteži sa naporom, imaju najviše korelacije sa unapređenim razmišljanjem ili kreativnošću.

S druge strane, kada ova ponašanja prerastu u hronične distrakcije, anksioznost ili dezorganizaciju, mogu postati problematična. Međutim, ako osoba svjesno i umjereno koristi ove navike, one mogu da budu dragocjeni alati.

Tri koraka

Evo tri koraka koje možete pratiti kako biste ih koristili adaptivno:

Obratite pažnju na kontekst. Obratite pažnju kada i gdje obično počinjete da lutate ili pričate sa sobom. Sanjarite li tokom monotonih zadataka? Govorite li sa sobom dok pokušavate da se fokusirate na nešto važno? Pokušajte da prvo sebi date 10 minuta „ležanja“ misli, pa se vratite zadatku.

Koristite unutrašnji govor svjesno. Kada planirate ili razmišljate o idejama, govorite (tiho ili naglas) kao da vodite sebe. Ta struktura može pomoći u postizanju jasnoće.

Dozvolite mentalni odmor. Planirajte kratke pauze za refleksiju. Ponekad najbolje ideje dolaze kada mozak ima prostor i slobodu da luta.

Kada idealizujemo fokus, disciplinu i tišinu uma, zanemarujemo moć ljudskog mozga pored same koncentracije. Sljedeći put kada primijetite da vam um luta, čujete tih razgovor sa sobom ili pogledom lutate kroz prozor, nemojte to odmah osuditi kao lijenost ili gubitak kontrole. Ponekad je to samo vaš um koji razmišlja jezikom koji nadilazi zadatke i rokove.