Radmila je, inače, najprije bila članica Kruševačkog pozorišta, potom je izvjesno vrijeme radila u Niškom narodnom pozorištu, a u istoriji je ostalo zapisano da je odbila ponudu Meše Selimovića, tadašnjeg direktora Sarajevskog narodnog pozorišta, da se angažuje i s te strane Drine. Ipak, sredinom dvadesetog vijeka prešla je u Beograd, gdje je postala prvakinja Beogradskog dramskog pozorišta.

S druge strane, Miodrag Petrović Čkalja bio je mag komedije i glume, ali i dalje se pamti to dobijanja nagrade Car Konstantin za životno djelo:

Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mleko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovde — rekao je glumac 2002. godine na dodjeli, samo godinu dana pred smrt.

Fotografija na kojoj su velikani našeg glumišta, Miodrag Petrović Čkalja i Radmila Savićević, nastala je 1943. godine u Kruševcu. Čkalja je treći momak koji stoji slijeva na desno, a Radmila Savićević je djevojka koja sjedi između dva momka uslikani prije igranje predstave Đido 1943. godine.