“Hoćete li stati iza nje i podržati je, iako upravo u tom trenutku prolazite kroz oluju koja bijesni u vama?

Hoćete li preuzeti svoj zadatak kao čovjek i voditi iako je put blatnjav, trnovit, strm i na momente sumoran?

Hoćete li moći da budete razumljivi i nježni, osjećajni i razboriti čak i kada u vama ključa i kada biste željeli da počnete da se migoljite poslije svega? Ili ćete dozvoliti emocijama da vode ovu igru, prepustiti se težini tereta i jednostavno odustati?

Pravi muškarac se neće riješiti problema, već će se suočiti sa njim.

Suočiće se sa svim što mu stoji na putu između njega i njegove žene. Takav čovek će učiniti sve što je u njegovoj moći da razriješi situaciju za najviše dobro i jednog i drugog, pa čak i ako je tako teška, sabraće svu svoju hrabrost i svoju snagu i poniznost srca i krenuće, iako ne zna kako će se to završiti za njega. Njegov posao je da zaštiti, da tješi, da uzme svoju ženu u naručje i prenese je preko požara, čak iako zna da će vjerovatno izgoreti.

Tek kada muškarac fizički doživi ono što žena zaista osjeća, između njih se pojavljuje energija prisustva i auntentičnosti. 

(Iz knjige “Ja sam koji volim život”, Urban Urbanc)