Priliku da ih čujete ćete imati ove subote u Podgorici (Morrison Pub, 21h).

Standard: Kakvi su vaši utisci sa druženja, snimanja podcasta i radionica sa Stevanom Mandićem?

Stanco: Radujem se druženju sa kolegama na svakom okupljanju. Super je što pokreću teme koje se tiču elekronske muzike, na osnovu radionica, podcasta se može dodatno doprijeti do publike pa se tako može raditi na edukaciji, koje bih rekao da nam generalno nedostaje.

Eve Jo: Snimanje podcasta za Jägermeister je bilo zaista izvanredno iskustvo, na kojem sam jako zahvalna jer sam bila dio kreacije. Jako interesantno je bilo upoznati svačiji početak muzičke karijere, te biti u interakciji sa ovim unikatnim individuama iz podcast tima.

Ovom posebnom iskustvu jako je doprinijela ova odabrana ekipa i mentorstvo Stevana, koje me je inspirisalo da preuzmem inicijativu za produkcijom u dolazećem periodu. Snimanje podcasta je takođe doprinijelo mom oslobađanju pred kamerama, te mi unijelo inspiraciju za kreiranjem video i audio-produkcije setova.

Standard: Kakvo je bilo tvoje iskustvo kao mentora u radu sa talentima na ovom projektu?

Mandić: Kao mentoru, bilo mi je zadovoljstvo učestvovati na podcastu i u posljednjem workroom-u. Uspio sam da bolje upoznam kolege, energiju koju nose i muziku koju prave. Nadam se da sam mojim sugestijama i određenim smjernicama uspio da im omogućim, da što bolje zabilježe taj stvaralački proces.

Znam da im sigurno nije bilo lako da podijele sa svima nama, njihove nedovršene pjesme jer time osoba otkriva i nedostatke a svjesni smo da to nije nešto što se olako dijeli. Smatram da nas je taj proces sve zajedno približio a isto tako, nadam se da su iz mog mentorstva uspjeli da izvuku elemente koji će im pomoći da stvaraju što bolju i kvalitetniju muziku. Radujem se slušanju njihovih narednih projekata!

Standard: Šta mislite o elektronskoj sceni u CG trenutno?

Stanco: Srž problema je prije svega da smo kao država jako mali pa samim tim imamo malu bazu i zaljubljenika u elekronsku muziku i klubova pa samim tim i festivala, dakle sve vuče jedno drugo. Da bi se razvijala scena potrebni su klubovi koje mi u suštini nemamo, imamo dva kluba koja rade u zimskom periodu koja su stacionirana u glavnom gradu i to je to, a klubovi su osnova za sam razvoj scene. Takođe odlaskom jedinog festivala za elekronsku muziku Sea Dance, ostajemo i bez festivala. Naše komšije iz Hrvatske i Albanije uvoze tuđe festivale kako bi populizovali i brendirali i državu i same projekte, mi za to nemamo sluha pa je samim im scena na prosječnom nivou.

Pored toga sto nam je baza mala, kao sto rekoh, nemamo kulturu za elekronsku muziku, ovdje je taj zvuk oduvijek bio i ostaće kao alternativan. Pozitivna stvar je ta sto su se poslednjih par godina pojavile nove organizacije koje se izuzetno trude da dignu klabing i scenu na neki veći nivo.

Potencijala imamo ali mislim da nemamo sluha od strane države, kao i sponzora za nesto veće.

Eve Jo: Domaća scena, iako malih granica, ima magične umjetnike koji još uvijek nisu imali priliku da iskažu svoju unikatnost. Međutim, prepreka u prilikama za ekspresijom svih sjajnih umjetnika na našem prostoru jeste nedostatak muzičkih manifestacija i ugostiteljskih objekata koji promovišu koncept elektronske muzike.

Radujem se zaključivanju podcast-a sa dijeljenjem naše pažljivo i strastveno odabrabne selekcije.

Mandić: Smatram da je scena krenula pravim korakom, da broj organizacija koje se bave muzikom i žurkama je sve veći i da njihovo rivalstvo stvara zdravu konkurenciju koja omogućava svima da imaju svoj kutak a ujedno i da postuju tuđi.

Standard: Kako je tekla vaša dosadašnja karijera i kakav je bio početak?

Stanco: Počeo sam još kao dijete igrajući se na besplatnom softveru po imenu Virtual DJ koji sam koristio i vježbao godinama sve do 17 godine kada sebi kupujem prvu opremu i ulazim u svijet elekronske muzike. Na početku je to bio haus zvuk koji i dan danas rado slušam, u međuvremenu sam svoj lični pravac filterisao te se najviše pronalazim u melodičnom tehnu koji ima primjese izvornog trens zvuka te mi je trenutno to primaran zvuk koji osjećam i koji me najviše privlači.

Eve Jo: Sve je nekako spontano dolazilo, to mi je oduvijek bila želja… Jedan prijatelj koji je vlasnik lokala mi je pružio šansu da se predstavim i poslije toga su gig-ovi sami spontano dolazili.

Mandić: Počeo sam još od malena, a stvaralački proces od koji želim ljudima da predstavim svoj početak i koji propagiram je počeo još od pravljenja hip-hop matrica koji je bukvalno bio u osnovjnoj školi. Potom je u srednjoj školi početkom žurki i svega što ide zvuk prerastao u haus i kasnije u tehno.