Tihi okean nestaje, a formira se novi superkontinent

Tihi okean nestaje, a formira se novi superkontinent

Standard

14/09/2025

17:43

Da li ste znali da Tihi okean nestaje? Da, najveća vodena površina na planeti bukvalno se svake godine smanjuje. Prema naučnicima, Tihi okean se smanjuje za dav do pet centimetara godišnje.

To nije dramatično niti trenutno. Sa svakom decenijom koja prođe, udaljenost između Azije, Australije i Amerike se neznatno smanjuje. A prema naučnicima, to usporeno pomicanje će jednog dana rezultovati potpunim zatvaranjem Pacifičkog bazena i rođenjem novog superkontinenta: Amazije.

Šta kaže nauka?

Razlog ovog pomjeranja leži u tektonici ploča – procesu koji pomijera Zemljinu koru poput komada na ogromnoj pokretnoj traci. Ispod Pacifika nalazi se mreža subdukcijskih zona, područja gdje okeanske ploče zaranjaju ispod kontinentalnih i nestaju u plaštu. Ova mreža, poznata kao Vatreni prsten, djeluje poput planetarnog odvoda koji povlači Pacifik prema unutra.

Kako objašnjava Science ABC, subdukcija je u suštini Zemljin sistem recikliranja. Dok se morsko dno širi i uspostavlja novu koru na podvodnim grebenima, stara kora se povlači nazad u Zemlju putem subdukcije. Atlantski okean, koji ima manje zona subdukcije, nastavlja da raste, ali se Tihi okean – okružen njima – smanjuje.

Istraživači procjenjuju da se Tihi okean smanjuje brzinom od skoro 0,5 kvadratnih kilometara godišnje, što je ekvivalentno otprilike jednom inču godišnje preko glavnih rasjednih linija.

Modelisanje budućnosti

Nedavna studija naučnika sa Univerziteta Curtin i Univerziteta u Pekingu koristila je superračunare za simulaciju budućnosti zemljinih kontinenata. Njihovi nalazi, objavljeni u National Science Reviewu, sugeriraju da će Tihi okean potpuno nestati u narednih 200 do 300 miliona godina, što će dovesti do nastanka novog superkontinenta koji su nazvali Amazija. Ovaj model je zasnovan na trendovima tektonske aktivnosti, uključujući slabljenje okeanske litosfere tokom vremena – u suštini kore i gornjeg plašta koji podržava okeansko dno – koji se omekšava kako se planeta hladi tokom geološkog vremena.

Vodeći istraživač, dr. Chuan Huang, rekao je za CNN da je smanjenje Pacifika direktan nastavak ciklusa koji se vidi kroz cijelu istoriju Zemlje. Otprilike svakih 600 miliona godina, kontinenti se spajaju u jednu kopnenu masu.

Rođenje Amazije

Ako su simulacije tačne, Australija će prva uspostaviti kontakt, klizeći prema sjeveru u jugoistočnu Aziju. Odatle će Amerika slijediti taj primjer, pomičući se prema zapadu dok se ne spoji s Azijom. Ovo nagomilavanje kontinenata bi u potpunosti eliminisalo Tihi okean i formiralo masivni superkontinent na sjevernoj hemisferi planete.

Kako izvještava FOX Weather, Amazija će se nalaziti tamo gdje je nekada bio Pacifik. Atlantski i Indijski okean će ostati, mijenjajući globalnu geografiju.

Ne slažu se svi oko tačnog rasporeda. Neki modeli predlažu druge konfiguracije – poput Novopangee ili Aurike – ali većina modernih studija naginje zatvaranju Pacifika, a ne Atlantika, zahvaljujući starosti i geološkoj složenosti Pacifika. To je najstariji okean, star preko 700 miliona godina, i ostatak je superokeana Pantalasa koji je okruživao Pangeu.

Šta ovo znači za život na Zemlji

Nestanak Pacifika imaće drastične posljedice, tvrde naučnici.

Prvo, Zemljina klima će se promijeniti. Okeanske struje, koje regulišu temperaturu i distribuišu hranjive tvari, bit će poremećene. Kako izvještava India Narrative, prošla pomjeranja kontinenata izazvala su promjene poput formiranja antarktičke ledene kape. Bez ogromnog Pacifika koji bi prenosio toplinu širom svijeta, unutrašnja područja Amazije mogla bi postati sušna i doživjeti ekstremne temperaturne promjene.

Drugo, biodiverzitet bi mogao opasti. Jedna kopnena masa okružena jednim okeanom ograničila bi morske ekosisteme i smanjila raspon staništa za kopneni život. Bez Pacifika, vrste koje zavise o njegovim strujama, temperaturama i staništima mogle bi nestati.

Planeta uvijek u pokretu

Kontinenti koje danas poznajemo – Sjeverna Amerika, Afrika, Australija i ostali – samo su faza u dugoj historiji Zemlje. Prije Pangee, bila je Rodinija. Prije Rodinije, Kolumbija. A za 300 miliona godina, Amazija bi mogla zauzeti njihovo mjesto.

Kako izvještava World Atlas, Zemlja nikada ne miruje. Ono što izgleda trajno, zapravo je privremeno. Okeani se šire i skupljaju. Kontinenti se pomjeraju, sudaraju i ponovo uzdižu.

Povlačenje Pacifika je spora, ali moćna sila. Neće nestati sutra. Ali put je jasan. A za one koji su spremni da gledaju dalje od raspona ljudskih života, to priča priču o živoj, promjenjivoj Zemlji gdje ništa ne ostaje isto zauvijek.

Izvor: N1
Izvor (naslovna fotografija):Ilustracija, Freepik

Ostavite komentar

Komentari (0)

X