Novi Zakon o zaštiti životinja u Italiji (Legge 6 giugno 2025, n. 82), objavljen je u Službenom listu (Gazzetta Ufficiale Serie Generale n. 137) 16. juna 2025. godine, a stupio je na snagu 1. jula 2025. godine.

Ova izmjena Krivičnog zakonika i Zakonika o krivičnom postupku donosi značajno strože kazne za zlostavljanje životinja.

Jedan tiši, ali snažan oblik revolucije upravo se dogodio, ne na ulicama, već u zakonima.

Italija je, nakon višegodišnjih pritisaka javnosti, advokata i udruženja za zaštitu životinja, konačno promijenila način na koji zakon gleda na kućne ljubimce.

Od sada, oni više nisu samo „imovina“, već zakonski priznate individue koje osećaju bol, radost, strah i povezanost.

Povezani članci

Život

Švedska studija: Ljekovi za smirenje iz otpadnih voda mijenjaju ponašanje životinja

Društvo

Hitno obezbijediti lokacije za zbrinjavanje zaraženih životinja od ”Q” groznice

Život

Životinje koje mogu da otkriju bolest kod ljudi

Ova promjena možda djeluje simbolično, ali njeni praktični efekti mogli bi da otvore novo poglavlje u odnosu ljudi i životinja i to ne samo u Italiji.

Pravda za one koji ne govore ljudskim jezikom

U većini zemalja svijeta, pa i kod nas, ljubimci se u očima zakona tretiraju kao namještaj, kao sofa koja se voli, ali ipak ostaje stvar.

Slučajevi nasilja nad životinjama često ne završe ni na sudu, ili se kažnjavaju simbolično, jer žrtva „nije čovjek“.

Upravo tu se Italija odlučila na korak koji menja temelje: zakonski je priznala emotivnu i biološku kompleksnost životinja.

Godine ćutanja, pa godina borbe

Ova reforma nije došla preko noći. Aktivisti, pravnici i veterinari godinama su ukazivali na pravni apsurd, da ljubimci jesu članovi porodice u srcima ljudi, ali ne i u dokumentima.

Bilo je potrebno mnogo suza, prijava, zanemarenih slučajeva i poniženih sudbina da bi konačno neko odlučio da zakon mora da prati savjest, a ne tradiciju.

Šta se zapravo mijenja?

Ljubimci sada imaju pravno priznanje kao „živa bića sa senzibilnošću“ („esseri senzienti“). Ovo mijenja sve, od razvoda i starateljstva nad psima, preko nasleđa, pa do prava na zaštitu i tretman u skladu sa dobrobiti.

Ako neko povredi psa, ne udara više po „nečijoj imovini“, već po živom biću. Ako par raskida, pas više nije podela poput frižidera, već predmet sporazuma uzimajući u obzir njegovu vezanost, navike i emocionalnu stabilnost.