“Kuku, lele”, nije izraz koji je u modi, možda se može reći da polako odumire. Šteta, to je veoma stari narodni izraz jadikovanja i tugovanja.

A koristio ga je i čika Jova Zmaj, da se podsjetimo Gaše:

Gašo, Gašo, tužan Gašo,

šta će s tobom biti?

Gaša j’ mnogo započinjo,

a nijedno ne dočinjo.

E tako su leta prošla,

Gaši starost došla.

Sad gladuje i jauče,

plače, viče, huče:

“O mladosti, lepo doba,

ludo li ti prođe,

kuku lele, tužan Gašo,

do čega li dođe!” –

Teško svakom koji ne zna

rada ni zanata,

gladovanje, jadovanje

neradu je plata.

Zvuči pomalo onomatopejski i djeluje kao da i nema nekog posebnog značenja.

Da li je baš tako?

Da se vratimo izrazu Kuku lele!

Pravilnije je – Kuku Lele!

Lela je ime stare slovenske boginje, poznatija nam je vjerovatno kao Lada, boginja proljeća ili ljeta u zavisnosti od tumačenja. Ona je pandan grčkoj Artemidi i rimskoj Dijani…

Lela je boginja, kojoj se u molitvi obraćaju isključivo žene i to kada dođe do neke nevolje. Lela nije boginja nalik strogrčkim ili starorimskim bogovima, ona ne živi na nekom posebnom mjestu kao što je na primjer Olimp.

Lela živi u šumi, ona je sama šuma. I zato joj se žene u nevolji obraćaju sa Lelo – sestro ili Lelo –majko, u zavisnosti kom starosnom dobu pripadaju.

I naravno djevojke i žene se mole Leli, traže pomoć. Nekad Lela pomogne a nekada ne!

Pa eto nama i objašnjenja izraza. Ovako nekako je to nekadavno moglo da glasi:

Kuku Lelo sestro (majko), pomozi!