Gestalt terapeutkinja Marković naglašava da ne razvijaju svi ljudi s depresijom suicidalne misli, jer se kod nekih depresija ispoljava kao tuga, umor ili gubitak interesovanja za život, ali bez konkretnih razmišljanja o smrti.
Ipak, kako kaže svi oblici depresije zahtjevaju pažnju i podršku – jer patnja nije manja ako nije praćena suicidalnim mislima.“Iako suicidalna ponašanja nisu prisutna kod svake osobe sa depresijom, rizik je značajno povećan”, kaže psihološkinja Marković i dodaje da je prepoznavanje ranih znakova ključno.
“Upozoravajući simptomi uključuju povlačenje iz društva, izražavanje osjećaja beznadja, iznenadne promjene raspoloženja (uključujući neočekivani mir nakon duže tuge), izjave poput “sve bi bilo lakše da me nema”, poklanjanje ličnih stvari ili pisanje oproštajnih poruka. Svi ovi signali zahtjevaju ozbiljan pristup i hitnu reakciju”, objašnjava ona.
RAZLIKA IZMEĐU AKTIVNIH I PASIVNIH SUICIDALNIH MISLI
Pasivne, kako pojašnjava, podrazumjevaju želju da se “nestane” ili da se više ne probudi, dok aktivne uključuju konkretne planove i namjeru da se sebi naudi.
“I jedna i druga vrsta misli predstavljaju ozbiljan alarm i zahtjevaju stručnu pomoć”, jasna je ona.
Kako kaže terapeutkinja Marković, u trenucima kada osoba počne da razmišlja o smrti kao mogućnosti, najvažniji korak je da ne ostaje sama.
“Otvoren razgovor sa osobom od poverenja – prijateljem, članom porodice ili stručnjakom – može biti presudan. U mnogim zemljama postoje krizni centri i telefonske linije koje su dostupne 24 časa dnevno, ali nažalost u Crnoj Gori takva pomoć nije dovoljno razvijena. Zato je još važnije da okolina prepozna znake i pruži podršku”, pojasnila je ona.
PODRŠKA PORODICE I PRIJATELJA JE NEPROCJENJIVA
Marković ističe da je uloga porodice i prijatelja neprocenjiva.
“Suština podrške nije u savjetovanju, već u slušanju bez osude, izražavanju prisustva i razumjevanja. Rečenice poput “Nisi sam/a” ili “Tu sam za tebe” mogu imati ogromnu snagu. Takođe, važno je pomoći osobi da potraži stručnu pomoć, pa čak i fizički je ispratiti do ljekara ili terapeuta ako je potrebno”, kaže Marković.
Hitna stručna pomoć je prema njenim riječima neophodna ako osoba izražava jasan plan samoubistva, ima pristup sredstvima za povređivanje ili pokazuje ozbiljne promjene u ponašanju.
Tada, kako kaže, nije vrijeme za čekanje – pozivanje hitne pomoći ili odlazak u najbližu bolnicu može spasiti život.
PSIHOTERAPIJA KLJUČNA U PREVENCIJI SUICIDA
Terapeutkinja Marković ističe da psihoterapija igra ključnu ulogu u prevenciji suicida.
“Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i dijalektička bihejvioralna terapija (DBT) pomažu osobama da prepoznaju destruktivne obrasce razmišljanja i nauče strategije za prevazilaženje emocionalnog bola. Terapeutski odnos stvara osjećaj sigurnosti, razumjevanja i podrške – što samo po sebi može imati zaštitni efekat”, objašnjava ona.
Američki psiholog Rolo Mej je rekao: „Depresija je nesposobnost da se zamisli budućnost.“
Ova rečenica, prema njenim riječima, snažno osvetljava suštinu depresije – nije riječ samo o tuzi, već o potpunom gubitku nade. U tom mraku, misli o smrti mogu djelovati kao jedini izlaz.
“Zato je od suštinske važnosti da kao društvo, zajednica i pojedinci ne zatvaramo oči pred depresijom i suicidalnim mislima. Razumjevanje, podrška i dostupna stručna pomoć mogu spasiti živote – a tišina ne smije biti odgovor”, zaključila je psihološkinja Marković.
*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.
Preporučeno
*Projekat ”Suicid u Crnoj Gori”- kako ga prevenirati i kako pomoći žrtvama podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.
Video