Zbog toga, sudija Borko Lončar naložio je da se, po službenoj dužnosti pribave svi zapsinici grupe za protivdiverzionu zaštitu i da se utvrdi koji specijalac je prošao kroz tunel te da će odrediti njegovo saslušanje.
Takođe, sudija Lončar je zatražio i saslušanje službenika Uprave polcije Đokice Braunovića koji je sačinjavao zapisnik grupe za protivdiverzionu zaštitu.Pregledani snimci
Osam video snimaka unutrašnjosti jednog dijela tunela koji je kopan do depoa Višeg suda prezentovan je danas pred Osnovnim sudom u Podgorici, a na snimcima se vidi robot za detektovanje eksplozivnih naprava do otvora podrumskih prostorija stana. Tablet na kojem se nalaze video snimci sačinjeni na uređaju, donio je pripadnik grupe koja je vršila protivdiverzioni pregled tunela, svjedok Didijer Tihi.
“Na snimcima se vidi izlazak robota do otvora podrumskih prostorija stana, te da se na više mjesta na snimcima vidi mjesto na kojem se gubi wifi i da se vide pokušaji da se pronađe mjesto dokle uređaj može da dođe da bi se isto vidjelo sa druge strane”, rekao je svjedok Tihi. Ukazao je da se vidi mjesto na kojem se gubi signal i da postoji skretanje u lijevo.Isto tako pojašnjava da snimci na kojima se vide prepreke, cijevi i kamen – da su to snimci iz pravca depoa.
Tužilac Marko Mugoša ukazao je da se snimcima potvrđuje da kroz tunel može da prođe normalna osoba, prosječne građe, što potvrđuje navode vještaka građevinske struke Tanje Drakulović, koja je juče sudu dostavila svoj nalaz i mišljenje.
Branilac Vladimira Erića, advokat Stefan Jovanović, navodi da je iz iskaza današnjeg pretresa potvrđeno da je specijalac bio vitak, rupa proširena, a iz snimaka proizilazi da nema snimka na kojim se vidi prolazak kroz cijelu dužinu tunela.
Na današnjem suđenju prezentovani su i snimci Sa nadzornih kamera o kretanju kombija koji su navodno koristili okrivljeni i vozila kojim je ispred njih upravljao optuženi Predrag Mirotić.
Svjedok Tihi: Podatak da je tunel dug 12-15 metara bila njihova slobodna ocjena
Svjedok Dedijer Tihi, koji je bio u grupi izvršioc protivdiverzionog pregleda tunela koji je prokopan do depoa Višeg suda kazao je da njihov tim nema učešće i nadležnosti u operativnim ili istražnim radnjama, već da su na zahtjev Odjeljenja bezbjednosti Podgorica provjeravali da li u tunelu ima kakve opasnosti ili eksplozivnih naprava.
“Utvrdili smo da ih nije bilo. Taj pregled vršimo sa robotom i prvi pregled dijela tunela smo odradili iz prostorija podruma stana. Iz tog pravca nijesmo robotom prošli cijeli tunel, već smo došli do jednog dijela samo. Tu nijesmo mogli da skrenemo, a Wifi pomoću kog radi uređaj je počeo da se gubi pa smo u konsultacijama sa ostalima odlučili da vratimo uređaj da ne bi tamo ostao jer je skup”, naveo je svjedok Tihi.
Istakao je da je on upravljao uređajem te da je podatak da je tunel dug 12-15 metara je bila njihova slobodna ocjena.
“Nijesmo mjerili distancu koju uređaj prolazi, jer to nije u našem opisu posla. Isto veče smo i sa druge strane tog tunela,arhive Višeg suda, sa istim uređajem prošli jedan dio tunela, došli do mjesta na kom smo se zaustavili iz suprotnog pravca”, kazao je on.
Ispričao je da su uređaj fizički ubacili kroz otvor iz podrumskih prostorija i upravljali do tačke do koje je tunel išao u drugom pravcu i kada se gubio wifi.
“Tada dmo ga fizički vratili nazad i ubacili ga fizički kroz otvor iz arhive Višeg suda. Upravljali smo njime do iste tačke gdje mu se gubi wifi. Pomoću tog uređaja mogu da se pomjeraju određeni predmeti i da se razmontira neka eksplozivna naprava”, pojasnio je svjedok Tihi.
Na upit sudije Borka Lončara u vezi konstatcije u zapisniku da je procijenjena dužina pregledanog dijela tunela 12-15 metara se odnosi na procjenu pregledanog dijela tunela iz pravca podrumskih prostorija stana.
“Nemamo procijenjenu dužinu tunela iz pravca arhive Višeg suda”, dodao je.
Svjedok je ispričao da je u tunel ulazio kolega iz Specijalne jedinice policije, čije je ime Tomo, ali se svjedok nije mogao da se sjeti prezimena.
“Momak je visočiji od mene, a ja sam visok 190cm, pri čemu je ovaj komak lakši od mene 50 kg, a ja sam težak 120kg. Kolega se provukao iza robota, prvo je išao robot, pa on. Ukoliko bi robot detektovao eksplozivnu napravu odmah bi se ta radnja obustavila i uređaj i kolega bi se vratili”, objasnio je svjedok Tihi.
Prema njegovim riječima, moguće je da postoji i zapisnik iz pravca arhive Višeg suda, ali da ga treba tražiti od podgoričkog Odjeljenja bezbjednosti.
Pojasnio da u noći kada su prvi put ubacili uređaj kroz otvor prostorija stana, robota nije pratio kolega specijalac.
“Kolega koji je pratio uređaj je to radio sjutradan kada smo opet robotom pregledali tunel. Mi smo svaki put dolazili po zahtjevu policije. Uvijek radimo duple provjere. Robot ne bilježi bilo kakve druge tragove osim eventualno prisustvo eksplozivnih naprava. Ne mogu se sjetiti koja je dužina tunela iz pravca arhive Višeg suda do ove tačke na koju smo zastali. Ne sjećam se koliko je vremena trebalo kolegi da prođe dužinu tunela”, rekao je svjedok i naglasio da je sačinjen zapisnik o tome da je specijalac prošao.
“Pojasnio bih da je ovaj prolazak uređaja i specijalca bio dan ili dva posle prve večeri, a početna tačka im je bila iz prostorija Višeg suda, dok su izašli u podrumske prostorije stana. Moguće da sam ranije na neki iskaz dao drugačiji odgovor vezano za pravac prolaska specijalca i uređaja; ali pojašnjavam da je specijalac prošao samo jednom i to iz pravca depoa”, istakao je svjedok.
Tužilac Marko Mugoša, nakon ovog iskaza, sapštio je da je nesumnjivo dokazano da je tunel postojao, što se na neki način osporavalo.
Sa druge strane, branilac Vladimira Erića, advokat Stefan Jovanović smatra da, ni nakon ovog svjedočenja koje nije obavljeno u fazi istrage, nije dokazano ni kakav je pravac kao ni dimenzije tunela.
“Osim toga, dio radnje o kojima govori svjedok ne prate zapisnici”, rekao je Jovanović.
Ispričali radnje koje su obavili
Jedan od pripadnika tima koji je vršio protivdiverzioni pregled tunela, svjedok Igor Raković, objasnio je radnje koje su obavili kada su dobili poziv od Odjeljenja bezbjednsoti.
“Kada smo pozvani mi smo došli u depo Višeg suda i kroz taj otvor smo ubacili robota, tj. uređaj za detektovanje i eventualno uklanjanje eksplozivne naprave. Pošto je prohodnost bila ograničena ubrzo smo vratili uređaj. Sjećam se da je prvi dan bio prisutan jedan službenik SAJ koji se uvukao par metara, ali se zbog bezbjednosti vratio.
Uređaj je više puta gubio signal, pa smo se prebacivali sa jednog kraja na drugi tunela. Na snimcima koji smo sačinili vidi se ra je postojala razlika u nivoima tunela iz pravca podrumskih prostorija i pravca arhive: postojale su krivine i neke cijevi”, precizirao je svjedok Raković.
Govoreći o specijalcu koji je prošao tunel, kazao je da je on došao drugog dana.
“Kada smo prvi dan krenuli da ubacimo ovaj uređaj kroz otvor u arhivi, on nije mogao da prođe cijeli pa smo jedan dio u gornjem dijelu otvarali i prošorili da bi uređaj mogao da prođe. Taj specijalac je ušao prije ovog proširivanja i uvukao se kroz taj prolaz, par metara nakon čega se vratio. Uređaj je bio svo vrijeme ispred njega. Policajac se vratio iz bezbjedonosnih razloga, uvukao se par metara i vratio se unazad. Zapisnik o ovom prolasku specijalca vjerovatno postoji”, naglasio je svjedok Raković.
Njegov kolega iiz istog tima, svjedok Ivan Đurišić ponovio je zbog čega su bili pozvani i angažovani.
”Kada smo došli prvo smo krenuli da provjere vršimo iz pravca depoa, sa manjim robotom jer imamo dva, drugi je veći. Prostor je bio skučen, prvo smo izvršili vizuelni pregled i bilo je jasno da tunel nije ravan već da postoje udubljenja. Robot smo uvukli a prije toga smo morali da proširimo otvor za gornje strane kako bi mogli ući”, ispričao je svjedok Đurišić.
Ukazao je da su kolege iz policije obavili uviđaj prije njihovog dolaska.
“Nakon toga, dobili smo saznanje da je otkriveno drugo mjesto tunela, izlaz ili ulaz zavisno kako se gleda. Sa te strane je tunel bio obezbijeđen a mi smo ubacili robota koji je kretao 15 metara. Na jednom mjestu je postojala krivina u lijevo, kada se gleda iz podrumskih prostorija stana. Kada je robot skrenuo iza te krivine gubio se signal, pa smo ga vratili unazad, pojasnio je on i potvrdio da je bio prisutan i pripadnik SAJ koji je prošao kroz tunel.
“Krenuo je, kolko se sjećam, iz podrumskih prostorija stana i mislim da ga je pratio robot. Ja sam bio u depou i bio sam tu kada je prošao kroz tunel. Imao je alpinističku opremu i bio je vezan užetom u slučaju da se zaglavi da može da se izvuče. Prolazak specijalca po mojoj procjeni je trajao oko 20 minuta. Ja sam prije robota uvukao gornji dio tijela kroz otvor u depou Višeg suda kako bih osvijetlio unutrašnjost”, naveo je svjedok Đurišić.
Tužilac ukazuje da je u dopuni zapisnika o uviđaju konstatovan i drugi zapisnik grupe za protivdiverzionu zaštitu i da je utvrđeno da je tunel fizički pregledan. Predloženo je da se u nastavku dokaznog postupka pribavi izvod sa granice za Dejana Jovanovića. Vlada je dala saglasnost da se tunel vrati u prvobitno stanje i da se zabetonira, međutim odbrana okrivljenih primjećuje da Vlada nije imala pravo na to, jer je postupak u toku.
Na optužnici koja je potvrđena početkom januara su Podgoričani: Katarina Baćović, Marijan Vuljaj, Nikola Milačić i Predrag Mirotić, kao i Vladimir Erić iz Loznice i njegovi sugrađani, koji su u bjekstvu – Veljko Marković, Milan Marković i Dejan Jovanović.
Podsjećamo, Baćovićeva je osumnjičena i za krivično djelo falsifikovanje isprave, dok je Vuljaju stavljeno na teret krivično djelo pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela. podizanje optužnice u ovom slučaju bilo je iznenađujuće za advokate okrivljenih budući da u istrazi nijesu, prema njihovim saznanjima, prikupljeni dokazi koji bi dali i nagovještaj ko stoji iza upada u depo Višeg suda, niti što je bio motiv zbog kojeg se krenulo u ovaj nesvakidašnji kriminalni projekat. DNK vještačenje pokazalo je da u tunelu nijesu pronađeni biološki tragovi Piperovića, Milačića i Erića koji su, prema sumnjama tužilaštva, učestvovali u prokopavanju do depoa Višeg suda.
Istraga upada u depo Višeg suda 8. septembra 2023. godine pokazala je da motiv šestočlane grupe u ovom kriminalnom poduhvatu nije bio kontaminacija dokaza u istrazi ubistva Duška Jovanovića, kao i u predmetima koji se vode protiv pripadnika kavačkog klana, kako su to tvrdili pojedini političari nakon razotkrivanja ove afere. Popis nestalih dokaza pokazao je da su tajni posjetioci iz depoa Višeg suda iznijeli 11 mobilnih telefona i 19 komada oružja, a prema nezvaničnim informacijama radi se uglavnom o pištoljima novije proizvodnje.
Preporučeno