Prazan lonac nije prazan zato što u njemu nema ništa, nego što smo se nadali da je pun vaspitanih mirođija.
01.07.17:46h
Možda vam ponekad zasmeta moje zamešeteljno pisanje, u kojem asocijativnu misao ne možete odmah da pohvatate.
Sve to radim vrlo namjerno.
I uvijek je adresirano na pojedince koji, iako ostanu neimenovani – znaju da na njih mislim. I njima šaljem pismo.
E sad, zbog čega mi daju javni prostor da ga arčim, stvar je dobre volje.
Slično gore navedenom biće i danas tako pisalački obijeno.
Kao što znate, a možda i ne znate, velika se borba (uglavnom sa jedne strane) vodi oko toga ko će da uzme pod svoje Košarkaški savez Crne Gore. Ta želja od strane jednog čovjeka postala je maltene pitanje prestiža i časti.
Hvataju se veze, daju se obećanja, telefonira se po Baru, Ulcinju, Nikšiću, tek Herceg Novom, Pljevljima.
Uključuju se ljudi iz SNP-a, NSD, ovi, oni.
I sve je to lijepo dok se u borbu za funkciju ne uključi priča kako će jedan u zatvor, kako je protiv njega podignuta optužnica, zbog čega je glupo tu ulagati glas.
Zatvor i optužnica, odnose se naravno, na Aleksandra Mijajlovića.
A to je, do zla boga ružno.
Ispod pojasa.
Necrnogorski.
Što bi neko ”sjeo” negdje uz pomoć optužnice. I zatvora, ma ko to bio.
Doduše, optužnicu još niko nije vidio, evo ni ja, koja se odnosi na Mijajlovića, a branilac sam mu.
Osim Bogdanovića i toga i toga.
Plus gospođa Željka iz Herceg Novog.
Minus-funkcioner iz KSCG.
Je li vam stalo?
Jeste?
Recite i svi će u rikverc. Komodajte se.
Ali znajte, mogu djeca Mijajlovića da čuju da otac treba da im ide u zatvor, a to ne čuju od suda, pa možda zbog toga i pate.
Valja li dječija patnja nečije guzice u bilo kojoj fotelji.
P.S: Prazan lonac nije prazan zato što u njemu nema ništa, nego što smo se nadali da je pun vaspitanih mirođija.
A najviše, prijateljstva.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video