Izaći na sunce, udahnuti vazduh, osjetiti ljepotu slobode i prostora – to je Gorica.
Svaki uspon – dugo i duboko promišljanje. U dugim šetnjama, koje bogate um i unose mir u misli, namnožilo se mnogo toga, ali ne i pomisao da će doći dan da će se, zbog “heroja u kosturnici” i “antiheroja” što na njih kidišu, morati stati na crvenu liniju i reći – dosta !“Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tirjanin na slaba čovjeka, al, tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija”.
Šetnja Goricom je stoga preporučljiva, jer čovjeku ispuni pluća “snagom pravednika” i prezirom prema “tirjaninu”.
Tek kakav prezir čovjek osjeti prema “ništavilu” koje po “portalima” sabira postojeće i nepostojeće “zarade” u nemoći da ti “iskopa” kakvu “brljotinu”. Ali, zakasnilo se sa “diskreditacijom”, jer je već oslobođena energija slobodnog građanstva «što se u lance nešće vezati”.
Zato, sa slušalicama i muzikom sa gitare Miloša Karadaglića, vrijedi ponovo izaći na Goricu, nastaviti sa uobičajenom šetnjom nakon napornog dana i osjetiti mir, jer nijesi izdao one u kosturnici, ni one koji prema njima imaju istinsko poštovanje i naklon. Gorica je uvijek dobra opcija!
I onaj poseban osjećaj kada naiđe (dobar) student i kaže: “Dobro nam novo jutro, profesore!”
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video