U toj organizaciji su, na Međunarodni dan ljudskih prava, podsjetili na neke elemente i detalje incidenta na podgoričkom aerodoromu.
“Sada, kada je, zahvaljujući nadzornim kamerama apsolutno jasno da tog napada nije bilo, želimo da postavimo nekoliko pitanja za koje smatramo da su, u kontekstu ljudskih prava i sloboda, kao i principa jednakosti pred zakonom, veoma važna za sve građane naše zemlje. Prvo: kako je moguće da je g. Gardašević bio pritvoren samo na osnovu izjave g. Kneževića? Drugo: da li bi i koliko g. Gardašević bio zadržan u pritvoru i da li bi bila podignuta optužnica protiv njega, pa bio osuđen, da nadležni sudija nije vidio snimak? Zar sigurnost i pravna bezbjednost, a posebno jednakost pred zakonom građana naše zemlje zavisi od toga da kamere sve snimaju, a – ako ne snimaju – riječ političara vrijedi više od riječi “običnog” građanina”, pitaju u CHO.Takođe, postavljaju pitanje da li postoji odgovornost onih medija, novinara, političkih stranaka i njihovih lidera, koji su odmah, bez znanja o okolnostima cijelog slučaja i bez i jednog dokaza osudili i presudili Gardaševiću i, preko njega, “ekstremistima”, “nacionalistima”, “komitama”, “ustašama” i drugim “nasilnicima” crnogorskog predznaka?
“Da li crnogorska javnost te očigledne izlive netrpeljivosti i mržnje treba da razumije kao normalne i prihvatljive, kao uobičajeni rječnik kojim se žigošu i kriminalizuju svi koji nisu saglasni sa politikom i idejama g. Kneževića i onih koji su ustali u njegovu zaštitu”, pitaju u CHO.
Takođe, interesuje ih kako je moguće da nadležni tužilački organi, po sopstvenim izjavama, nemaju namjeru da krivično ili prekršajno gone Kneževića – ni za lažno prijavljivanje, niti za javne iskaze da će on i njegovo “obezbjeđenje” nositi oružje i sami presuđivati u ovakvim slučajevima, pošto “nema države da ih zaštiti”?
“Da li je odgovornost g. Kneževića za takve izjave pojačana ili ukinuta činjenicom da je on i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost”, navedeno je u obraćanju CHO.
Preporučeno
CHO smatra da je neophodno da nadležni državni organi pruže jasne i nedvosmislene odgovore na ova pitanja i da pokrenu odgovarajuće postupke – čime bi pokazali da zaista obavljaju svoje dužnosti saglasno zakonu i da uvažavaju principe jednakosti i pravičnosti, kao i da poštuju ljudska prava i slobode.