Demokrate kreče grafite u Beranama, a podržavaju anonimni “aktivizam” koji govori da se Albanci “kote”, da su “prljavi i da zato imaju koronu”, koji je ovih dana izazvao lavinu poruka Bošnjacima da se poslije 30. avgusta sele iz CG.
Što li o tome misle “Štjefan i Dženan” koje su dvije godine koristili kao token manjine. Mislim da ih prisustvo dva manjinska imena u timu, ne čini otpornima na ekstremizam koji je dominantan u njihovom diskursu i diskursu njihovih partnera.
Najveće razočarenje ipak mi ostaje Miodrag Lekić koji je svojski podržao ovu komunikacionu strategiju ulagivanja internet ekstremistima. Osim ovoga, izbor i raspored kadrova na listama govori o njihovim namjerama.
Stavljanje na listu Nevenke Ćirović ispred Vladimira Pavićevića, Demokrate su jasno poslale poruku, jer jedino što je gospođu Ćirović moglo kandidovati i aktuelizovati kao politički isplativu investiciju, to je radikalizacija njenih stavova u posljenjih par godina.
URA je uspjela da napravi lijepu priču sa pridruživanjem zelenima, izborom razvojnih tema i odbijanjem usvajanja radikalnog narativa. Međutim, svjesni smo da je ishodište njihovog djelovanja isključiva saradnja sa DF i Demokratama.
Socijaldemokrate su izbjegle temu identiteta i nacionalizma i svoju poruku šalju preko mladih koji su njihova najveća snaga. Može se slobodno reći da su dosta energije uložili u svoju kampanju, i uspjevaju da svoje uspjehe, posebno u polju obrazovanja stave u prvi plan.
Kampanja SDP je svoje posljedjnje utočište našla u nacionalizmu, i nadaju se ulasku u parlament i spremnosti DPS-a da ih opet prihvati za partnere. Poruke su neimaginativne, a dizajn kampanje kopira DPS-ov.
DPS ne mijenja strategiju, koristi oprobani recept i kampanja se koliko razumijem najviše svodi na terenske ektivnosti. Za sada mi djeluje da ne troše previše energije u vizuelna eksperimentisanja, što može biti znak da su i više nego sigurni u svoju pobjedu.
Ovo važi i za manjinske partije, koje kao da su usvojile ovu DPS strategiju tihe većine.
Komentari