Gandel ističe da su jedna od tekovine demokratije slobodni parlamentarni izbori, na kojima gradjani odlučuju koje će političke partije ući u parlament, nakon toga one pregovaraju o formiranju vladajuće koalicije.
“U većini slučajeva, na saradnji se dogovaraju stranke, koje su bliske jedna drugoj i programski i po vrijednostima”, naglašava Gandel i dodaje da je odgovornost na liderima ovih partija i prije svega na mandataru, kome je povjeren sastav vlade, da formira koaliciju, koja će raditi na dobrobit zemlje i njenih građana i na ispunjavnju strateških ciljeva zemlje.
Prema njegovim riječima, dosadašnji pregovori su ukazivali na to, da bi u vladi mogle biti i političke snage koje su se u više navrata negativno definisale prema NATO-u i EU, pa se teško može od njih očekivati da će biti stvarno zainteresovani da u praksi sprovode proevropsku politiku.
To, kako kaže ambasador Slovačke, naravno izaziva određena pitanja i nedoumice o tome, da li je što skoriji ulazak u EU zaista strateški cilj pobjednika junskih izbora, ali kako dodaje sačekajmo još malo, jer dok nije dogovoreno sve, nije dogovoreno ništa.
Gandel ističe da će oni poštovati vladu koja proizlazi iz slobodnim demokratskih izbora, ali istovremeno ona mora poštovati, da će oni na osnovu toga odlučiti kako će sa takvom vladom komunicirati i sarađivati.
Gande kaže da u procesu formiranja Vlade nije riječ o Slovačkoj i njenim željama već o odgovornom odnosu crnogorskih političkih lidera.
“Sedamdeset do osamdeset procenata stanovništva Crne Gore kontinuirano podržava ulazak zemlje u EU što je ogroman broj i faktor, koji teško može da zanemari neko, ko želi da ostane u politici, da bude uspješan i da ima najširu moguću podršku, tim prije ako je to njegov deklarisani cilj”, kaže Gandel i dodaje da se ovdje se radi o budućnosti naše zemlje i budućih generacija.
Gandel navodi primjer iz Slovačke devedesetih godina prošlog vijeka kada se ta zemlja devedesetih godina našla praktično u međunarodnoj izolaciji od strane zapadnih partnera nakon što su imali autorativnog predsjednika vlade Vladimira Mečiara, koji je bio bliži istočnom vektoru, nego zapadnom.
“Iako je zvanično tvrdio suprotno, ipak se njegovi postupci govorili jasnim jezikom. Čak i jedna od posljednjih posjeta prije parlamentarnih izbora 1998.g. bila je usmjerena na Moskvu a ne na Brisel, objašnjava Gandel i dodaje da je na kraju, zapad praktično prestao da komunicira sa njim.
“Mi, obični gradjani, bili smo bukvalno frustrirani činjenicom, kad 1997. godine na samitu NATO-a u Madridu, ne samo da nismo dobili poziv da postanemo dio sljedećeg talasa proširenja, već nas nisu spomenuli ni među zemljama sa kojima su računali u budućnosti, objašnjava Gandel.
Kako kaže, Slovačka kao da je prestala da postoji, a tadašnja američka državna sekretarka Medlin Olbrajt je za Slovačku rekla da je to crna rupa na mapi Evrope, a promjena je tek došla nakon parlamentarnih izbora koji su donijeli preokret.
No, kako pojašnjava Gandel, prvo smo morali da zadobijemo povjerenje naših budućih evropskih i transatlantskih saveznika.
” Morali smo da im pokažemo da smo zaiste kredibilni i odgovorni partneri i tek tada nam se otvorila zamišljena vrata Evrope i Sjevernoatlantske alijanse”, kaže Gandel.
Preporučeno
“Ako želite da budete dio elitnog kluba, nije dovoljno samo da kažete da želite da mu se pridružite. Morate dokazati da mu vrijednosno pripadate, da Vam se može vjerovati, da nećete raditi kontraproduktivne korake, koji su u suprotnosti sa Vašim izjavama, da zaslužujete članstvo i da se Vaši partneri mogu osloniti na Vas, kao i vi na njih”, zaključuje Gandel i dodaje da na njihovog iskustva, može samo da preporučim da je uvijek bolje i manje bolno učiti se na tuđim greškama, nego na sopstvenim.
Video