Ofanzivu je otvorio Aleksandar Vučić oštrim i neprimjerenim porukama na račun Crne Gore, uz retoriku koja je više ličila na unutrašnju političku kampanju nego na govor regionalnog lidera koji, makar deklarativno zagovara ulazak Srbije u EU. Vučić je predložio da cijeli Zapadni Balkan zajedno postane član Evropske unije.
VUČIĆEVA INICIJALNA OFANZIVA I IDEJA ZAJEDNIČKOG ULASKA U EUTaj prijedlog, koji je on predstavio kao „realističan“ i „pravedan“, suštinski bi značio zamrzavanje procesa za države koje su u reformama otišle dalje, kako bi se sačekale one koje kasne, prije svega Srbija.

“Neću da glumim Crnu Goru – oni da me vrijeđaju i ponižavaju u Podgorici, insistiraju na Morinju, a vi ne smijete da izgovorite riječ Lora… stvarno ne mogu da budem toliko jadan”, rekao je Vučić..
Takav stav naišao je na brz odgovor iz Podgorice. Premijer Milojko Spajić poručio je da Crna Gora ne želi da čeka, već da je cilj članstvo u EU do 2028. godine, uz poruku Beogradu da je Crna Gora spremna da „navija“ da Srbija ubrza reforme i sustigne ostale kandidate, te da će je čekati, ali u Uniji..

PERFORMANS I UVREDE ANE BRNABIĆ NA RAČUN CRNE GORE
Nedugo zatim, u predstavi iz Srbije uslijedio je drugi čin. U Skupštini Srbije, Ana Brnabić je iznijela niz teških optužbi i uvreda na račun Crne Gore, optužujući državu da podržava organizovani kriminal, konkretno škaljarski i kavački klan. Iako bez konkretnih dokaza i u tonu političkog performansa.
Konstatujući da Crna Gora nema ni 600 hiljada stanovnika ali da ima dva najopasnija i najsnažnija kriminalna mafijaška klana na svijetu – kavčane i škaljarce, Brnabić je nastavila:
„Šta vi mislite da je to moguće bez podrške države, da tamo neko nije zatvorio oči ne godinama nego decenijama pred organizovanim kriminalom i korupcijom. Naravno da nije, je li neko za to odgovarao, naravno da nije. I to je onda vladavina prava i borba protiv organizovanog kriminala. Nije to njima predstavljalo niti bilo kakvu smetnju i ni u jednom trenutku ih nije usporilo a ne zaustavilo”.
Optuživši EU da nema standarde za pristup i da se ne zna u EU „ko tamo odlučuje i kako se otvaraju i zatvaraju klasteri” Brnabić je rekla da su u Crnoj Gori „ljudi prokopali tunel do Višeg suda u Podgrorici u avgustu 2023. godine i oni sada kreću da prave sporazum”. Priznala je da je Crna Gora u ovoj godini „apsolutni šampion” u integracijama i dodala: „U oktobru ove godine svi optuženi u toj aferi tunel koji je dug 30 metara i metar visok i odakle iz Višeg suda fali droga i oružje i svašta svi optuženi su oslobođeni zbog nedostatka dokaza”.
MAĐARSKA ZAOKRUŽILA PRIČU VETOM I PODRŠKOM SRBIJI
Kao svojevrsni epilog ove serije nastupa, sinoć se na samitu EU oglasio i Viktor Orban. Nakon što je Mađarska prije dva dana blokirala usvajanje zaključaka Savjeta za vanjske poslove Evropske unije, u kojima se pozdravlja napredak Crne Gore u pristupnim pregovorima, mađarski premijer, dugogodišnji saveznik vlasti u Beogradu, optužio je Brisel da se prema Srbiji ponaša „sramotno“ i da zapostavlja ključnu zemlju regiona.
Iako Orban formalno govori u svoje ime, njegove poruke dodatno internacionalizuju narativ da je Srbija navodno nepravedno zapostavljena, dok se istovremeno prećutkuje suštinski razlog zastoja – nedostatak ključnih reformi, posebno u oblasti vladavine prava, slobode medija i usklađivanja sa zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU.

Svi ovi istupi, posmatrani zajedno, ukazuju na jasno artikulisanu strategiju.
Srbija, suočena s činjenicom da ne ispunjava zahtjeve koje EU traži i da joj se pregovarački proces faktički nalazi u mjestu, okreće se političkom pritisku i regionalnoj retorici. Umjesto ubrzanja reformi, fokus se prebacuje na osporavanje napretka drugih, prije svega Crne Gore i Albanije, kako bi se njihov tempo usporio ili zaustavio.
Cilj je jasan: spriječiti scenario u kojem bi Crna Gora, a zatim i Albanija postale članice EU prije Srbije.
Iako zvanični Beograd formalno tvrdi da mu je članstvo u EU strateški cilj, sve što radi je signal da evropska agenda u praksi nije prioritet. Ono što, međutim, očigledno ne odgovara aktuelnoj vlasti u Srbiji jeste mogućnost da se u neposrednom okruženju pojave nove članice EU koje bi time dodatno ogolile razloge srpskog zastoja.
Preporučeno
Crna Gora se, tako, našla na udaru ne zato što je slabija, već upravo suprotno, zato što je prepoznata kao država koja, uprkos brojnim izazovima, ima realnu šansu da prva iz regiona zakorači u evropsku porodicu. Upravo ta činjenica čini je metom političke ofanzive u kojoj se miješaju pritisci, optužbe i „velike regionalne ideje“, upakovane u priču o zajedničkoj budućnosti.















