Novi momenat, međutim, mijenja raspored snaga. Oglasio se Andrija Mandić i zatražio hitno održavanje sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost “zbog nemilih dešavanja u Botunu i Zeti”.
Time se politička priča pomjera iz zone “komunalno–policijske operacije” u zonu najvišeg državnog aparata za bezbjednost, gdje sjede samo tri političke adrese, predsjednik države, premijer i predsjednik Skupštine.Mandić institucionalizuje krizu i mijenja teren
Mandićev zahtjev nije samo poziv na sastanak, to je pokušaj da se Botun formalno definiše kao bezbjednosno-politički problem, a ne kao pitanje lokalne uprave i policijske taktike. On je javno saopštio da je kontaktirao predsjednika Jakova Milatovića i da je Savjet već bio u nastavku zakazivan za danas, ali da je tražio da se održi što je moguće prije, uz napomenu da nije uspio da uspostavi direktnu komunikaciju sa premijerom Milojkom Spajićem.
Mandić, dakle, pokušava da preuzme inicijativu nad nametnutim narativom. Umjesto da se koalicija brani rečenicama tipa “operativno postupanje je stvar policije”, Botun se diže na nivo vrhovne komande, gdje se očekuje politička odluka ili makar politička poruka. To je direktan odgovor na ono što se na terenu doživljava kao problem. Nije sporno samo šta je policija uradila, nego ko politički stoji iza toga.
Kneževićev ultimatum je problem za većinu jer DNP nije opozicija. Stranka ima svoje ljude u Vladi, i zato prijetnja “izlaskom” nosi realnu mogućnost unutrašnjeg rascjepa, a ne samo medijskog pritiska. Mandićev potez može se čitati kao pokušaj da se otvori institucionalni ventil koji Kneževiću daje izlaz. Ako Savjet hitno zasjeda, DNP može reći da je politički pritisak proizveo reakciju države na najvišem nivou, pa da ne mora odmah da obara većinu da bi dokazao da “nije progutao” Botun.
Drugim riječima, Mandić u ovom trenutku djeluje kao onaj koji pokušava da spriječi da Botun postane razlog za raspad nudeći formu državne reakcije koja je dovoljno velika da amortizuje stranački ultimatum.
Bečić sam na pravnoj liniji
Do sada je iz vrha vlasti najuočljivija bila Bečićeva odbrambena formula da nema dodira sa operativnim postupanjem policije.
Mandićev zahtjev Savjetu praktično prebacuje focus. Više nije pitanje da li je neko “operativno nadležan”, nego da li vrh države ima političku kontrolu nad krizom koja se odvija pred kamerama i na teritoriji koja je politički osjetljiva (Zeta).
Time se koalicija, makar privremeno, prestrojava. Bečić ostaje u registru institucionalnog distanciranja, dok se iz bivšeg DF kruga prvi put pojavljuje potez koji izgleda koordinisan jer ide preko Savjeta.
Šta Savjet može i ne može da uradi
Savjet za odbranu i bezbjednost može tražiti izvještaje, zauzimati stavove, slati političke poruke i otvarati kanal koordinacije vrha države u krizama. Ali ne može izbrisati ono što je već urađeno na terenu, niti može jednostavno poništiti političke posljedice slika privođenja. Savjet može da proizvede ili zajedničku poruku smirivanja ili, obratno, da pokaže da ni na vrhu države nema saglasja.
Savjet je već prethodnih dana bio u fokusu javnosti zbog sporova i prekida sjednica oko pitanja iz sektora odbrane, što govori da među vrhom vlasti postoji napetost i mimo Botuna.
Preporučeno
Ako se i na Botunu pokaže isti obrazac, sjednica bez jasnog ishoda ili bez jedinstvene poruke će Kneževićevom ultimatum dodati gorivo.
Video