Iz ove Mitropolije oglasili su se, kako su naveli, povodom teksta juče objavljenog u Vijestima „Ruganje državi i postrojavanje zvaničnika: Šta je sveštenik Backović poručio vladajućoj većini sa skupa u Morinju”, kao i drugih netačnih interpretacija u medijima, dužni smo da se obratimo javnosti.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:“Nismo začuđeni zlonamjernim tumačenjima koji dolaze od pojedinih društvenih činilaca koji su bili sagovornici autorke pomenutoga članka, jer oni imaju jasan kontinuitet aktivne borbe protiv Crkve i, konkretno, diskriminacije i bezakonog institucionalnog progona Srpske Pravoslavne Crkve, kad god su za to imali priliku.
Međutim, ono što je zbilja nedopustivo i izuzetno društveno štetno je postupak autorke članka koja je sebi dopustila da umeće neizgovorene riječi, koje u potpunosti mijenjaju smisao onoga što je u Morinju izrečeno. Umetanje riječi „crkva” (pa makar i u zagradi) je najobičniji falsifikat i žalosni primjer lažne vijesti i zlonamjerne propagande.
Naša Crkva niti ijedna vjerska zajednica nije poslodavac nikome u državnim i lokalnim administracijama niti im daje zarade. Potpuno je sumanuto tvrditi drugačije. Sveštenik Backović u Morinju nije imao nikakav mandat da govori u ime Crkve, te je to još jedan razlog u prilog tome da je te riječi mogao da izrekne samo kao jedan od građana ove zemlje, koji stvarno „zapošljavaju i daju plate” državnim zvaničnicima. S druge strane, uzdržavanjem od govora ili makar drugačijim i jasnijim izborom riječi je mogao i trebalo je da preduprijedi ovakva tumačenja, znajući da postoji spremna vojska onih koji će njegove riječi pokušati da zloupotrebe protiv Crkve.
Autorka članka i svi njeni sagovornici bi trebalo da razumiju da sveštenici imaju potpuno jednaka prava, kao i ostali građani, pa i pravo na javnu riječ, a da se ona ne vezuje za službu koju obavljaju. Profesor ili ljekar koji govore na bilo kojem i bilo kakvom lokalnom okupljanju ne govore u ime svojih ustanova ili rukovodstva, već u svoje lično ime. Isto važi i za sveštenike. To bi valjda trebalo da bude svima jasno.
Makar je crnogorskoj javnosti dobro poznato da se stavovi i poruke Crkve ne prenose na ovakav način. Crkva ima dovoljno javnog prostora da saopšti svoje stavove i kad smatra za neophodno, to čini jasno i direktno, kroz zvanične kanale informisanja.
Narativ koji pokušava da se nametne o navodnom bespravnom i „presudnom” uticaju Crkve na državne vlasti, pa još i o „dužničkom ropstvu” države u odnosu na Crkvu, predstavljaju propagandne i sračunate laži, kojima upravo oni koji su ovu državu „porobili” svojim kriminalnim i korupcionaškim aktivnostima i oni koji su im za to davali ideološku podršku iz svojih lukrativnih interesa, žele da društvo zadrže u tom ropstvu.
To što postoji određena dinamika u odnosima Crkve i države, ne predstavlja ništa neobično. Tako je u većini demokratskih država. I u našoj zemlji, razne institucije i društvene grupe imaju svoje različite interese i poglede na ova ili ona pitanja. Takva vrsta raznolikosti mišljenja je osnov savremenih demokratskih društava. Važno je da se zna ko se gdje i za šta pita. Crkva za crkvena pitanja, država za državna.
To što neznaveni društveni i politički činioci sekularnost zamišljaju kao zatvaranje Crkve i vjernika u „nišu”, kako je svojevremeno najavljivao njihov „šef” – to je problem njihove skučene retrogradne i nedemokratske svijesti.
Sekularnost Crne Gore nije ugrožena od Crkve. Uticaj Crkve na društvo se svodi na javni govor i apelovanje na savjest građana i nadležnih. Drugih instrumenata nemamo. Crkva nije zainteresovana za vršenje vlasti. Svako ko tvrdi drugačije – jednostavno ne govori istinu.
Preporučeno
Mitropolija crnogorsko-primorska, Cetinje, 15. oktobar 2025.”
Video