14h
Kroz prozor, koji liči na stakleni zid, pruža se pogled na blijedozelenu, bjeličastu, pjenušavojužnu morsku površinu, magla, koja je ličila na oblak, presvukla je panoramu u neku vrstu razasutog platna koje očima uskraćuje dar za lijepo.
Zapalio sam tompus, ugasio lampu u uglu prostorije, primakao stolicu ka sportskom prijatelju čija je vitka, mršava figura, više podsjećala na ribare – mučenike mog djetinjstva, nego na bivšeg sportistu.
Dan je napolju ispunjavao bjesomučni lavež komšijskog psa.
Prijatelj mi kaže… ono Dritanovo hvalisanje da ga je KK Partizan zvao kao gosta, nevjerovatna je neistina i teško neko ozbiljan, može da je smisli.
Istina je, nastavlja, dok koščate šake umeće jednu u drugu, sledeća:
Pozvao je vašeg diplomatskog predstavnika u Beogradu da mu obezbjedi kartu, ovaj zvao nekoga iz SPS-a, taj zvao Ostoju ( predsjednik Partizana – moja napomena ) i snašli se za jednu stolicu u prostoru koji nije za prodaju, već se ostavlja, obično, prijateljima.
Dakle, iz Partizana niko nije znao da je Abazović uopšte u Beogradu, a kamoli da će na utakmicu, zaključuje ovaj kršni Dalmatinac.
On je fin.
Pun manira.
Zato, ovaj naš, nakon što sam ga, poslije razgovora pozvao i ispričao mu, veli:
Ajde, jadan, bilo je nervoze. Poveo je i drugove – Adžića i još jednog, a za njih nije bilo karata, da sjednu blizu Dritana, pa su utakmicu gledali iz Malog Mokrog Luga.
Nisam za takvi šaljivi pristup.
Ja sam ozbiljan.
Vrlo.
Prije ove laži nije bilo ničeg.
Čak ni laži.
Preporučeno
Piše: Advokat Zoran Piperović
Video